Ako država povećava zarade, a ne prati šta se dešava sa cijenama stanova i zakupninama, postoji opasnost da dio ekonomskog efekta povećanja zarada završi na tržištu nekretnina, umjesto u povećanju stvarne kupovne moći građana.
To su poručili iz Udruženja podstanara Crne Gore Moj dom, iz kojeg su pozvali Vladu Crne Gore da prije početka primjene Euro modela od januara 2027. godine u zvaničnu procjenu njegovih efekata obavezno uključi i troškove stanovanja, cijene zakupa i dostupnost stanova, prenose Vijesti.
„Euro model predviđa minimalne neto zarade od 1.000 eura za zaposlene sa osnovnim i nižim nivoom obrazovanja, 1.250 eura za srednje i 1.400 eura za visoko obrazovanje. Udruženje podstanara pozdravlja svako povećanje zarada građana, ali upozorava da se životni standard ne može mjeriti samo visinom plate. Pravo pitanje je: koliko će građaninu ostati nakon što plati stan?“, navode oni u saopštenju za javnost.
Podsjećaju da prema posljednjem popisu stanovništva, domaćinstava i stanova, u Crnoj Gori postoji 23.218 podstanarskih domaćinstava, odnosno 10,8 odsto svih domaćinstava. Još 21.295 domaćinstava živi u stanovima roditelja, djece ili drugih rođaka.
„To znači da stambeno pitanje nije pitanje malog broja građana, već jedno od ključnih pitanja životnog standarda u Crnoj Gori. Istovremeno, prosječna neto zarada u Crnoj Gori u avgustu 2026. godine iznosila je 1.040 eura. Zato nije dovoljno objaviti koliko će iznositi plata. Moramo znati koliko će koštati život“, stoji u saopštenju.
U udruženju upozoravaju da ako plata poraste, a istovremeno porastu zakupnine, cijene stanova, troškovi kredita, režije i drugi osnovni troškovi, dio ili cijeli efekat povećanja zarade može biti potrošen upravo na stanovanje.
„Udruženje zato ne tvrdi da će Euro model automatski dovesti do povećanja kirija. Međutim, svako ozbiljno kreiranje ekonomske politike mora uzeti u obzir mogućnost da veći raspoloživi prihodi povećaju potražnju za nekretninama, dok ograničena ponuda i nedovoljno uređeno tržište zakupa mogu stvarati dodatni pritisak na cijene“, dodaje se u saopštenju.
Iz udruženja predlažu „Test stanovanja Euro modela 2027“, po kojem bi za svaku kategoriju domaćinstva bilo potrebno izračunati: neto prihod domaćinstva; prosječnu tržišnu zakupninu; troškove električne energije, vode, grijanja i drugih osnovnih režija; troškove hrane i prevoza; procenat prihoda koji odlazi na stanovanje i iznos koji domaćinstvu ostaje nakon podmirenja osnovnih životnih troškova.
„Jer nije isto kada građaninu nakon plate i stanovanja ostane 600 eura i kada mu ostane 300 eura. To je stvarni životni standard.“, stoji u saopštenju.
Kažu da posebno zabrinjva činjenica da se u javnosti istovremeno govori o rastu plata i o mogućem rastu cijena nekretnina.
„Prema najnovijim podacima MONSTAT-a, prosječna cijena novogradnje u Crnoj Gori u drugom kvartalu 2026. godine iznosila je 2.557 eura po kvadratnom metru. Zbog toga pitanje stanovanja više nije samo pitanje socijalne politike. Stanovanje je ekonomska politika. Ako država povećava zarade, a ne prati šta se dešava sa cijenama stanova i zakupninama, postoji opasnost da dio ekonomskog efekta povećanja zarada završi na tržištu nekretnina, umjesto u povećanju stvarne kupovne moći građana“, navode u Udruženju podstanara.
Kažu da ne traže da država određuje tržišnu cijenu svakog stana, već da konačno uredi tržište zakupa.
„To je posebno važno sada kada je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine otvorilo javne konsultacije o izradi Nacrta zakona o zakupu stanova, upravo uz obrazloženje da je tržište dugoročnog zakupa u privatnom vlasništvu nedovoljno uređeno i transparentno. Rok za dostavljanje komentara je 9. oktobar 2026. godine. Zato smatramo da Euro model, stambena politika i novi zakon o zakupu stanova ne smiju biti posmatrani kao tri odvojene politike. To mora biti jedan sistem. Veće zarade moraju značiti bolji život, a ne samo veću cijenu stana“, poručuju iz udruženja.
Pročitajte još:
Zbog toga oni zahtijevaju: da Vlada u procjenu efekata Euro modela uključi troškove stanovanja i zakupnine, da se uvede redovno praćenje cijena dugoročnog zakupa stanova po opštinama, da se izračunava procenat prihoda koji domaćinstva izdvajaju za stanovanje, da se uvede pokazatelj raspoloživog prihoda nakon stanovanja, kao jedan od pokazatelja životnog standarda, da se ubrza donošenje Zakona o zakupu stanova i uspostavi stvarna pravna zaštita i za zakupce i za zakupodavce, da se razvija sistem javnog i pristupačnog najma stanova, da se postojeći stambeni fond koji nije u funkciji stanovanja uključi u dugoročnu stambenu politiku, da se povećanje zarada poveže sa mjerama kojima se povećava dostupnost stanovanja.
„Ne pitamo samo koliko će građanin zarađivati od januara 2027. godine. Pitamo koliko će mu ostati kada plati kiriju. Ako je cilj Euro modela povećanje životnog standarda građana, onda se njegov uspjeh ne može mjeriti samo novim iznosom plate. Mora se mjeriti i odgovorom na pitanje: koliko novca građaninu ostane za život nakon što plati svoj dom“, poručuje se u saopštenju.
