Globalna energetska kriza, izazvana sukobom na Bliskom istoku, ušla je u novu fazu zbog nedostatka tankera za transport sirove nafte širom svijeta, rekao je čelnik najveće svjetske nezavisne kompanije za trgovinu naftom.
Izvršni direktor Vitola, Russell Hardy, rekao je da, iako sada iz Meksičkog zaljeva dolazi sve više nafte, pojavilo se novo usko grlo jer se kupci bore da osiguraju brodove, prenosi SEEbiz.
„Ovaj sukob smo započeli kao krizu snabdijevanja sirovom naftom. Zatim se pretvorio u krizu snabdijevanja naftnim derivatima. Sada izvozimo sve više sirove nafte s Bliskog istoka, ali to postaje kriza brodarstva“, rekao je na Forumu za energetsku inteligenciju u Londonu.
„Jednostavno nema dovoljno dostupnih brodova“, rekao je Hardy, dodajući da su troškovi najma tankera porasli „gotovo parabolično“ i da rafinerije sada trpe posljedice.
Hardy je procijenio da oko 12 miliona barela sirove nafte i 2 miliona barela rafiniranih goriva sada svakodnevno izlazi iz Meksičkog zaljeva, nakon što je američka mornarica osigurala rutu za tankere kroz Ormuski moreuz.
Održavanje tog protoka ključno je za sprječavanje novog porasta cijena nafte, rekao je, budući da je sedmomjesečni sukob između SAD-a, Izraela i Irana iscrpio zalihe sirove nafte i rafiniranog goriva.
„Bez toga, mogli biste završiti u scenariju od 200 dolara po barelu, tako da je vrlo važno da se taj protok nastavi“, rekao je. „Na Zapadu više nema zaliha iz kojih bi se moglo crpiti.“
Sistem se oslanja na jednu grupu tankera koji prolaze kroz Ormuski moreuz – izlažući se riziku od iranskog napada – prije nego što prebace svoj teret na drugu grupu brodova koji čekaju u Omanskom zaljevu.
Povećani protok nafte ublažio je pritisak na referentne cijene nafte, a Brent sirova nafta se u utorak u Londonu trguje ispod 98 dolara po barelu.
Ali ta metoda je takođe „vrlo neefikasna“, rekao je Hardy, jer su brodovi vezani čekajući utovar danima ili čak sedmicama, smanjujući broj tankera dostupnih na drugim mjestima.
Rezultirajući nedostatak uzrokovao je nagli porast cijena prijevoza i znatno otežao trgovcima i rafinerijama izračunavanje troškova isporuke sirove nafte.
„To stavlja veliki pritisak na sve jer niko zapravo ne zna – u rasponu od 2, 3 ili 4 dolara [po barelu] – koliki će biti njihovi troškovi transporta“, rekao je Hardy. „To stavlja ljude pred teške odluke koje moraju donositi svakodnevno.“
Rafinerije koje ne mogu iznajmljivati brodove ili ne žele plaćati izuzetno visoke vozarine agresivno se takmiče za zalihe koje je lakše transportovati. Jedan stručnjak za naftu rekao je da se sirova nafta iz Sjevernog mora prošle sedmice prodavala za 145 dolara po barelu.
Pročitajte još:
Evropske rafinerije su posebno teško pogođene visokim troškovima sirove nafte i transporta, a marže rafinerija – profit od pretvaranja sirove nafte u goriva – nedavno su postale negativne. Nasuprot tome, marže u Sjedinjenim Državama, gdje rafinerije imaju lak pristup domaćim zalihama sirove nafte, ostaju iznad 70 dolara po barelu, prema LSEG-u.
S obzirom na to da se evropske rafinerije bore da ostvare profit, vjerovatno će smanjiti proizvodnju, pogoršavajući probleme sa snabdijevanjem gorivima kao što je dizel.
„Vrlo je teško održati ovu situaciju i zato su cijene na tržištu tako visoke, jer nema jasnog rješenja na vidiku“, rekao je Hardy, iako je napomenuo da bi izvoz sirove nafte i goriva s Bliskog istoka pomogao u ublažavanju problema.
„To je glavna spasavajuća žila kucavica“, rekao je. „Većina sirove nafte ići će u Aziju. Nafta koja se trenutno isporučuje pronalazi svoje kupce i biće rafinirana u novembru i decembru kako bi se osigurali proizvodi za tržišta tokom zimskog perioda.“
