Iranske i američke blokade Ormuskog moreuza, koje su ograničile isporuke nafte i gasa iz Persijskog zaliva, možda su samo uvod u nešto mnogo ozbiljnije i dugotrajnije – široko rasprostranjene i uspješne napade na rafinerije nafte u regionu.
U jednom od scenarija koje razmatra Morgans, australijska brokerska kuća koja nije povezana sa većom američkom kompanijom sličnog imena, prekidi rada rafinerija mogli bi pogurati cijenu nafte na 150 dolara za barel, pa i više, prenosi Forbes.
„Napad koji bi iz pogona izbacio značajne prerađivačke ili izvozne kapacitete značio bi gubitak ponude na više godina, a tržište nije pozicionirano da to apsorbuje“, navodi Morgans.
„Umjesto da tok nafte bude privremeno prekinut blokadama i napadima na brodove, radilo bi se o značajnom gubitku ponude, potencijalno na više godina.“
„To nije naš osnovni scenario, ali ako se dogodi, očekujemo da Brent poraste iznad 150 dolara za barel.“
U najnovijoj analizi tržišta nafte i rafinerija, broker je iznio još jednu zanimljivu tezu – da će Kina postati „novi OPEC“, ne tako što će kontrolisati ponudu, kao što to pokušava Organizacija zemalja izvoznica nafte, već tako što će kontrolisati potražnju.
Teorija o kineskoj potražnji složenija je od procjene potencijalne štete od gubitka rafinerijskih kapaciteta, što Morgans naziva „novim Ormuzom“.
Rafinerije postaju nova kritična tačka
„Rafinerije se pokazuju kao sljedeća ključna tačka zagušenja za globalnu ekonomiju, dok napetost na tržištu dizela ostaje visoka“, navodi broker.
„Kod nafte više nije riječ o rezervama, već o sve većem riziku da naftna infrastruktura bude napadnuta i izbačena iz funkcije na više godina.“
Upozorenja o mogućnosti velikog prekida rada energetske infrastrukture sve su glasnija već mjesecima, nakon što su rafinerije na obje strane u iranskom ratu bile pogođene, a prošle sedmice zatvoren i saudijski naftovod istok–zapad.
Morgansova teorija o sve većoj ulozi Kine na naftnom tržištu polazi od zapažanja da je upravo kineska potražnja jedan od razloga zbog kojih Brent već nije na 150 dolara za barel.
Sa procijenjenim zalihama od 1,4 milijarde barela i padom potražnje za rafinisanim proizvodima kako raste broj električnih vozila, Kina je već uspjela da smanji uvoz nafte za četiri do pet miliona barela dnevno.
Velike zalihe i slabljenje potražnje znače da Kina može kupovati naftu samo kada joj cijena odgovara.
Kina kao „OPEC potražnje“
„OPEC je istorijski upravljao tržištem kroz kontrolu ponude, dok, prema našem mišljenju, Kina sada upravlja tržištem kroz potražnju i obnavljaće zalihe kada joj cijena bude odgovarala“, navodi Morgans.
Pročitajte još:
„Ili kada joj bude odgovaralo da izvrši pritisak na Vašington ili Brisel.“
Broker je upozorio i da bi nedavna uloga američkih rafinerija u povećanju proizvodnje radi nadoknađivanja manjka sa Bliskog istoka mogla uskoro da oslabi, jer domaća potražnja za benzinom i dizelom postaje sve osjetljivije političko pitanje.
„Američke rafinerije trenutno održavaju svijet u pogonu, nadoknađujući veliki dio odsustva Rusije sa izvoznih tržišta“, navodi Morgans.
„Ali politički pritisak da se američka ponuda zadrži na domaćem tržištu raste.“
