Crnogorska podružnica Addiko Bank uskoro bi mogla dobiti novog vlasnika, a ishod zavisi od raspleta borbe za preuzimanje matične bankarske grupe na međunarodnom tržištu. Iako se odluka donosi van Crne Gore, njene posljedice direktno će se osjetiti na domaćem bankarskom tržištu. – prenosi portal Investitor.
U trci za preuzimanje Addiko grupe trenutno su dvije velike finansijske institucije – NLB Group i Raiffeisen Bank International (RBI) – a bez obzira na to koja od njih bude uspješnija, izvjesno je da će crnogorska Addiko banka promijeniti vlasničku strukturu.
U slučaju da NLB preuzme Addiko grupu, crnogorska banka bi bila integrisana u postojeće poslovanje slovenačke bankarske grupacije, koja je već prisutna na tržištu Crne Gore. Time bi NLB dodatno učvrstio svoju poziciju u regionu, a domaće tržište dobilo bi još snažnijeg regionalnog igrača kroz konsolidaciju poslovanja, klijenata i digitalnih servisa.
S druge strane, ukoliko u ovoj akviziciji pobijedi RBI, plan je drugačiji. Austrijska grupacija namjerava da zadrži Addiko poslovanje u zemljama Evropske unije (Hrvatska i Slovenija), dok bi operacije u regionu van EU – uključujući Crnu Goru – bile prodate. Kao potencijalni kupac već je označena Alta banka – koja je već dioničar grupe Addiko, čime bi ova finansijska institucija iz Srbije prvi put ušla na crnogorsko bankarsko tržište.
Takav razvoj događaja otvorio bi prostor za novu konkurentsku dinamiku u bankarskom sektoru, uz moguće promjene u strategiji poslovanja, ponudi proizvoda i pristupu klijentima. Ulazak novog igrača mogao bi značiti i drugačiji tempo digitalizacije, ali i potencijalne promjene u strukturi tržišta.
U oba scenarija, promjena vlasništva Addiko banke u Crnoj Gori djeluje neizbježno. Pitanje koje ostaje otvoreno nije da li će do promjene doći, već ko će biti novi vlasnik – već prisutni regionalni gigant ili novi igrač sa ambicijom širenja.
Ishod ove akvizicije tako neće biti samo još jedna međunarodna finansijska transakcija, već potez koji bi mogao značajno preoblikovati bankarski sektor u Crnoj Gori.
NLB je izašao sa ponudom od 29 eura po dionici, čime je značajno nadmašio konkurenciju i poslao jasnu poruku tržištu. Ova cijena predstavlja premiju od 25,8 odsto u odnosu na prosječnu berzansku cijenu u posljednjih šest mjeseci, kao i dodatnih 11,6 odsto iznad posljednje cijene zatvaranja.
Cilj slovenačke banke je da preuzme najmanje 75 odsto vlasništva i time osigura potpunu kontrolu nad Addiko grupom.
Iz vrha NLB-a poručuju da Addiko i dalje vide kao strateški važnu akviziciju, prije svega zbog njenog fokusa na stanovništvo i mala i srednja preduzeća, ali i zbog razvijenog digitalnog modela poslovanja. Finansijski okvir ove transakcije dodatno potvrđuje ozbiljnost namjere – rizično ponderisana aktiva Addiko banke iznosi oko 3,9 milijardi eura, što se uklapa u procijenjeni akvizicioni kapacitet NLB-a od oko četiri milijarde eura. Očekivanja su da bi efekat na profit bio neutralan u prvoj godini, dok bi već u drugoj donio pozitivan doprinos.
Za razliku od NLB-a, Raiffeisen Bank International je ponudio 23,05 eura po dionici, što je nivo koji približno odgovara prosječnoj tržišnoj cijeni iz prethodnog perioda. Međutim, ključna razlika nije samo u visini ponude, već u strategiji nakon eventualnog preuzimanja.
Pročitajte još:
Za razliku od NLB-a, RBI ne planira da zadrži kompletnu Addiko grupu, već samo segmente koji posluju u EU. Takav pristup jasno pokazuje da RBI ovu akviziciju vidi kao priliku za optimizaciju portfelja i fokusiranje na tržišta gdje procjenjuje da može ostvariti najveći rast, posebno u segmentu korporativnog i investicionog bankarstva, kao i u radu sa malim i srednjim preduzećima.
Nasuprot tome, strategija NLB-a zasniva se na potpunoj integraciji i jačanju prisustva u jugoistočnoj Evropi. U tom scenariju, Addiko bi postao dio jedinstvenog regionalnog sistema, sa ciljem stvaranja snažnijeg i konkurentnijeg bankarskog igrača.
Upravo ta razlika – između integracije i parcijalne prodaje – čini ovu akviziciju jednom od najznačajnijih u regionu u posljednje vrijeme. Ishod neće odrediti samo sudbinu jedne banke, već i pravac u kojem će se razvijati bankarski sektor jugoistočne Evrope u godinama koje dolaze.
