S jedne strane puta su porodične kuće, a s druge ogromno industrijsko postrojenje s visokim dimnjakom. Ovo je prizor koji se može vidjeti u 16. bečkom okrugu, Ottakringu, gdje tik uz stambene zgrade radi najstarija austrijska spalionica otpada, Flötzersteig.
Nekoliko kilometara dalje, u devetom okrugu, nalazi se Spittelau, jedna od najneobičnijih spalionica na svijetu. Njena šarena fasada i velika zlatna kugla na dimnjaku djelo su austrijskog umjetnika Friedensreicha Hundertwassera, zahvaljujući kojem je industrijsko postrojenje postalo i turistička atrakcija, prenosi Poslovni.hr.
Iako se na prvi pogled čine potpuno različitima, oba imaju istu ulogu: pretvaraju otpad koji nastaje u gradu u energiju koja se koristi za grijanje i električnu energiju.
Beč trenutno ima četiri spalionice otpada: Spittelau, Flötzersteig, Simmeringer Haide i Pfaffenau. Prema gradskoj energetskoj kompaniji Wien Energie, oni termički obrađuju više od milion tona otpada godišnje, uključujući komunalni i industrijski otpad i kanalizacioni mulj.
Spalionice koje zagrijavaju desetine hiljada domaćinstava
Najstarija od njih, Flötzersteig, počela je s radom 1963. godine. Danas godišnje prerađuje oko 200.000 tona komunalnog otpada, proizvodeći približno 470.000 megavat-sati toplotne energije.
Ova energija se koristi za grijanje oko 55.000 domaćinstava, kao i nekoliko javnih ustanova, uključujući bolnice i zdravstvene komplekse.
Spittelau je otvoren 1971. godine, a svoj sadašnji prepoznatljivi izgled dobio je nakon velikog požara 1987. godine. Renoviran je prema Hundertwasserovom projektu, a radovi su završeni 1992. godine.
Godišnje prerađuje oko 280.000 tona otpada, a proizvedena toplota dovoljna je za više od 60.000 domaćinstava. Elektrana takođe proizvodi električnu energiju za oko 50.000 domaćinstava.
Spittelau je jedan od najpoznatijih primjera kako se industrijska infrastruktura može uklopiti u grad. Pored svoje osnovne funkcije, postao je i mjesto koje svake godine posjećuju hiljade turista i stručnih delegacija.
Kakav je osjećaj živjeti pored spalionice?
Međutim, pogled na šarenu fasadu i objašnjenje da se otpad pretvara u energiju nisu dovoljni da odgovore na pitanje kakav je osjećaj živjeti svaki dan u neposrednoj blizini takvih postrojenja.
U razgovoru sa nekoliko stanovnika u blizini Spittelaua, iskustva se razlikuju.
Fridolin kaže da povremeno primjećuje specifičan miris, ovisno o smjeru vjetra. Alex, s druge strane, smatra da je veći problem promet i izduvni gasovi automobila. Tibor se prisjeća modernizacije sličnih postrojenja u Budimpešti, dok Nane i Julijana ne izražavaju zabrinutost zbog kvaliteta vazduha. Lukas, koji živi u blizini deset godina, kaže da do sada nije imao nikakvih problema, ali ipak smatra da velike spalionice nemaju mjesta u centru grada.
Njihova iskustva pokazuju različite stavove prema životu pored industrijskih postrojenja, ali sama po sebi ne mogu odgovoriti na pitanje njihovog uticaja na zdravlje i okolinu. To zahtijeva sistematska mjerenja, stručne analize i dugoročno praćenje.
Zato dostupnost podataka o emisijama i povjerenje stanovnika u institucije koje prate rad spalionica igraju važnu ulogu.
Koliko one zagađuju vazduh?
Wien Energie navodi da njihove spalionice koriste višestepene sisteme za čišćenje dimnih gasova i da su emisije regulisanih zagađivača, u godišnjem prosjeku, približno 90 posto ispod propisanih graničnih vrijednosti.
Podaci nisu dostupni samo u godišnjim izvještajima. Rezultati mjerenja emisija za Flötzersteig, Spittelau i Simmeringer Haide javno se objavljuju i ažuriraju na službenoj web stranici Wien Energie.
Prikazane su vrijednosti nekoliko zagađivača, uključujući ugljen monoksid, azotove i sumporne spojeve, prašinu i živu, te se upoređuju s propisanim graničnim vrijednostima.
Ovi podaci pružaju uvid u rad postrojenja, ali mjerenja na dimnjacima nisu ista kao mjerenja ukupnog kvaliteta vazduha u okolnim stambenim područjima.
Jedna spalionica takođe prerađuje opasni otpad
Pored dvije najpoznatije spalionice, Beč takođe ima veliki kompleks pod nazivom Simmeringer Haide u 11. okrugu.
Pored komunalnog otpada, prerađuje industrijski i komercijalni otpad, kanalizacioni mulj i posebne vrste opasnog otpada, uključujući i dio otpada iz zdravstvenih ustanova.
Godišnje se preradi približno 100.000 tona komunalnog otpada, 110.000 tona industrijskog i komercijalnog otpada i više od 225.000 tona kanalizacionog mulja.
Za preradu određenih vrsta otpada koriste se rotacione peći, u kojima temperature dostižu oko 1.200 stepeni Celzijusa.
Nedaleko od ovog kompleksa nalazi se Pfaffenau, koji je otvoren 2008. godine. Godišnje prerađuje oko 250.000 tona komunalnog otpada i proizvodi oko 65 gigavat-sati električne energije i 410 gigavat-sati toplotne energije.
Proizvedena toplota zadovoljava godišnje potrebe oko 50.000 domaćinstava, dok bi proizvedena električna energija mogla snabdjeti oko 25.000 njih.
Postrojenje ima dvije linije za spaljivanje i četverostepeni sistem za čišćenje dimnih gasova.
Spaljivanje nije isto što i recikliranje
Bečki sistem se zasniva na činjenici da se otpad koji ostane nakon odvojenog sakupljanja i tretmana koristi za proizvodnju energije, umjesto da se netretiran odlaže na deponije.
Međutim, iskorištavanje energije nije isto što i recikliranje.
Spaljivanjem se nepovratno gube materijali, a proces ostavlja za sobom šljaku, pepeo i ostatke čišćenja dimnih gasova koje je potrebno dalje prerađivati ili odlagati. Dio metala se može odvojiti i ponovo upotrijebiti.
Istovremeno, spaljivanje otpada proizvodi i ugljen-dioksid, posebno kada se spaljuju plastika i drugi materijali fosilnog porijekla.
Stoga se uspjeh takvog sistema ne može posmatrati samo kroz količinu proizvedene energije. Važni su i stopa recikliranja, emisije, količina preostalog otpada i ukupni uticaj na okolinu.
Odvojeno prikupljanje reciklabilnog papira, stakla, metala i plastike mora i dalje imati prioritet u odnosu na njihovo spaljivanje.
Beč planira još jedno postrojenje
Uprkos dugoj tradiciji termičke obrade otpada, Beč ne planira napustiti takav sistem. Naprotiv, gradske vlasti već pripremaju novo postrojenje u području Rautenweg, u 22. gradskom okrugu Donaustadt.
Gradsko vijeće je 23. septembra 2026. godine jednoglasno odobrilo početak planiranja novog centra za obradu otpada, koji bi trebao kombinovati odvajanje korisnih sirovina i energetsko iskorištavanje preostalog otpada.
Prema službenom saopštenju Grada Beča, za pripremu projekta, stručne studije i potrebna istraživanja izdvojeno je 13,7 miliona eura.
Grad je takođe u svojim finansijskim planovima do 2034. godine izdvojio 240 miliona eura kao dio sredstava potrebnih za projekat, ali njegova ukupna cijena još nije utvrđena.
Očekuje se da će izgradnja početi najranije 2030. godine, a početak rada 2034. godine.
Pročitajte još:
Novi kapacitet trebao bi omogućiti sigurnije odlaganje otpada tokom planiranih renoviranja starijih spalionica Spittelau i Flötzersteig, čije se puštanje u rad očekuje nakon 2035. godine.
Gradske vlasti potrebu za novim postrojenjem objašnjavaju i rastom stanovništva. Prema njihovim procjenama, Beč bi do 2055. godine mogao imati oko 2,4 miliona stanovnika, što će dodatno povećati ukupnu potrebu za sakupljanjem i tretmanom otpada.
Da li spalionice imaju mjesto u središtu grada?
Primjer Beča pokazuje da spalionice mogu biti sastavni dio velikog urbanog sistema, uključujući i snabdijevanje toplotom i električnom energijom.
Istovremeno, činjenica da takva postrojenja decenijama rade pored stambenih područja ne znači da su pitanja o njihovom uticaju na okolinu i kvalitet života nestala.
Za građane koji žive u neposrednoj blizini spalionica, pouzdan rad postrojenja, stalno praćenje emisija i dostupnost pouzdanih informacija su podjednako važni.
I ostaje pitanje koje nadilazi Beč: treba li velike spalionice graditi unutar gradova, blizu mjesta proizvodnje otpada i potrošnje energije, ili ih treba smjestiti dalje od stambenih područja?
Iskustvo Beča pokazuje da odgovor nije jednostavan, čak ni u gradu koji živi s takvim postrojenjima više od šest decenija.
