Više od mjesec nakon početka američko-izraelskog sukoba u Iranu, evropske vlade sve intenzivnije traže načine kako da ublaže inflatorni pritisak na domaćinstva i preduzeća, ali i kako da finansiraju sve skuplje intervencije.
U tom kontekstu pet država – Njemačka, Austrija, Španija, Italija i Portugal – početkom aprila pozvalo je Evropsku komisiju da uvede poseban namet za energetske kompanije. Cilj je preraspodjela dijela vanrednih profita nastalih usljed geopolitičkih poremećaja i energetskog šoka. – prenosi Forbes.
Međutim, nova analiza pokazuje da bi efekat takvih mjera mogao biti ograničen.
Prema studiji International Tax Observatory, istraživačkog centra koji vodi ekonomista Gabriel Zucman, značajan dio tih vanrednih prihoda završava u poreskim oazama, gdje se oporezuje po znatno nižim stopama.
Problem je strukturne prirode. U periodima naglog rasta cijena energenata multinacionalne kompanije iz ekstraktivnog sektora povećavaju udio dobiti koji prijavljuju u jurisdikcijama s niskim porezima. U prosjeku se oko 12 odsto dobiti prijavljuje u takvim sistemima, ali tokom robnih bumova taj udio raste na oko 20 odsto, piše Le Monde.
Analiza se zasniva na podacima OECD-a o oporezivanju multinacionalnih kompanija, kao i na industrijskim bazama podataka Rystad Energy i S&P Globala. Obuhvaćeno je 77 kompanija iz naftnog, rudarskog i rafinerijskog sektora koje posluju u više od 200 zemalja u periodu od 2016. do 2023. godine.
Pročitajte još:
Rezultati pokazuju da se 76 odsto dobiti i dalje prijavljuje u zemljama u kojima se odvija eksploatacija resursa, ali se oko četvrtine prihoda preraspodjeljuje kroz složene korporativne strukture prema jurisdikcijama s povoljnijim poreskim tretmanom.
Upravo taj mehanizam značajno smanjuje efikasnost poreza na vanrednu dobit i otvara pitanje njihove stvarne fiskalne isplativosti.
