Za bolji život potrebne sistemske, a ne simbolične mjere

Crnogorski građani Međunarodni dan ljudske solidarnosti, dočekuju u veoma teškim ekonomskim prilikama, ocijenila je za Biznis.me Marina Medojević, ekonomistkinja i predsjednica NVO Banka hrane Crne Gore.

Kaže da više od 70 odsto zaposlenih nema prosječnu zaradu više od hiljadu eura, a neophodne su dvije plate da bi se „napunila“ sindikalna potrošačka korpa. Linija siromaštva je, navodi, na nezavidnom nivou, dok odgovor sistema izostaje.

„U Crnoj Gori cijene rastu brže od evropskog prosjeka, a plate, penzije i socijalna davanja su daleko ispod prosjeka u Evropi. Nema dileme da građani zaslužuju bolji životni standard, kako penzioneri tako i zaposleni. Ipak, sa najviše pažnje socijalno odgovorne države se odnose prema najugroženijima, tj. ljudima bez primanja ili sa primanjima manjim od linije siromaštva, koja prema državnoj statistici MONSTAT-u, za jednu osobu iznosi 280 eura, a za četvoročlanu porodicu sa malom djecom 589 eura. Znajući da su mnogi ljudi oštećeni jer nemaju socijalna primanja, zbog strogih kriterijuma, iako su ona izrazito niska, a najveći broj zaposlenih prima nižu platu od prosječne, možemo zaključiti da se veliki broj gradjana Crne Gore nalaze u stanju nužne pomoći sistema“, kazala je Medojević.

To što pojedini predstavnici vlasti predlažu isplatu 13 plate i penzije, potiče iz političkih, a ne interesa građana, naglašava Medojević. To potvrđuje i sam Nik Đeljošaj, koji to traži od države kao predsjednik partije Albanski forum, a ne sa pozicije potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku.

„Inicijativa Albanskog foruma o uvodjenju 13 plate i penzije se poziva na primjer Slovenije. Inicijatori bi morali znati da Vlada Slovenije ima veoma odgovoran odnos prema ljudima koji žive ispod standarda življenja koji spada u uobičajeni u ovoj državi. U Sloveniji postoje više načina pomaganja i to ne samo za korisnike socijalne pomoći već i za dugotrajno nezaposlene, samohrane ugrožene roditelje, starije ljude bez primanja, djecu, što nije slučaj u Crnoj Gori“, istakla je Medojević.

Socijalna sigurnost zavisi od više faktora

Sagovornica našeg portala navodi da bi u državi koja brine o životnom standardu svih građana, moralo biti utvrdjen zagarantovani minimalni prihod, kao mjera socijalne sigurnosti ispod koje ne bi smio da živi ni jedan njen gradjanin.

„Radi se o subvencijama za životne troškove koje dobijaju građani koji imaju manja primanja i prihode od zagarantovanih u koje se ubrajaju, subvencija za stanarinu, komunalije, vrtić, produženi boravak, potpunu besplatnu zdravstvenu zaštitu, subvencije za školske obroke i još mnogo toga. Nema Crna Gora ni energetske dodatke, žargonski nazvane zimska pomoć koja se ogleda u pomoći za grijanje. Nemamo ni pomoć u prehrambenim paketima, bonovima za kupovinu namirnica i higijenskih sredstava. Limitirane cijene nekih namirnica nisu način pomaganja ljudima sa niskim primanjima ili onih koji ih nemaju“, nabraja Medojević i zaključuje da bi Crna Gora stvarno pokazala solidarnost sa socijalno ugroženima, nezaposlenima i starim ljudima bez primanja, potrebne su sistemske, a ne simbolične mjere.

Socijala deset puta manja od prosječne zarade

Države se, kaže predsjednica NVO Banka hrane Crne Gore i ekonomistkinja Marina Medojević, brine najviše o zaposlenima u državnim organima. To, navodi, pokazuje i uredba Vlada Crne Gore kojom je utvrđeno ostvarivanja prava na varijabilni dio zarade zaposlenih u državnom sektoru.

„Ako poslanici (izabrani predstavnici građana) dobijaju dodatnu novčanu naknadu od 700 eura preko već postojeće plate, dok socijalna pomoć za četvoročlanu porodicu iznosi samo 167,5 eura, to jasno pokazuje veliki jaz između privilegovanih i onih koji žive u teškim uslovima. Iz ovoga možemo zaključiti da postoji neravnoteža u prioritetima države. Kada predstavnici vlasti imaju visoke dodatke, a socijalna pomoć je minimalna, šalje se poruka da država više brine o privilegijama političara nego o osnovnim potrebama građana. Ovo je pokazatelj socijalne nepravde“, naglašava Medojević.

Ona ističe da prema podacima Poreske uprave, platu ispod prosječne koja iznosi 1015 eura, prima 140 hiljada radnika ili 74 odsto.

„Socijalna davanja u Crnoj Gori, osim minornih redovnih usklađivanja dva puta godišnje (radi se o nekoliko eura povećanja ) , nisu pratila rast plata, a ni penzija u Crnoj Gori u prethodnom periodu. inflacija je pojela povećanja ovih davanja ali su najveću cijenu platili oni kojima je država bila dužna prvo pomoći“, kaže naša sagovornica navodeći da je socijala po pojedincu gotovo 10 puta manja od prosječne zarade u državi, a 37 socijalno ugroženih građana dobije ukupno oko 3.500 eura, koliko iznosi jedna prosječna plata direktora nekog javnog preduzeća u Crnoj Gori.

Kako kaže, neograničeno zapošljavanje na teret poreskih obveznika, dopunska primanja, plaćeni telefoni, gorivo, neprimjeren broj službenih automobiila, troškovi reprezentacije, putovanja… nisu odraz odgovornog sistema države.

„Dok god u Crnoj Gori postoje gladna djeca, dok se uobičajno liječe, većina, putem SMS-a, mi ne možemo govoriti o postojanju solidarnosti sistema sa građanima koji žive u Crnoj Gori. Mi još uvijek nemamo na uvid taj Zakon o dječijoj i socijalnoj zaštiti koji je bio najavljen za treći, a sada ostavljen za četvrti kvartal, kako dolazi Nova godina još uvijek nije ugledao svjetlost dana“, zaključuje Medojević i upoređuje da u zemljama Evropske Unije, kojoj težimo, građani imaju zagarantovana minimalna primanja, ispod kojih nije dozvoljeno da žive. Poboljšanje u socijalnoj politici u Crnoj Gori očekuje tek nakon ulaska naše zemlje u Evropsku Uniju, kada, kako kaže, Vlada bude primorana da promijeni mehanizme.

Međunarodni dan solidarnosti kao moralna obaveza

Inicijativa koju je prije 25 godina pokrenuo bivši poljski predsjednik Leh Valensa ohrabrila je raspravu o postizanju Milenijumskih ciljeva razvoja zemalja članica UN, pa je godinu dana kasnije počelo obilježavanje 20. decembra za Dan ljudske solidarnosti.

Ujedinjene nacije se, u duhu solidarnosti, oslanjaju na saradnju pri rješavanju međunarodnih problema ekonomske, socijalne, kulturne i humanitarne prirode. Najsiromašniji zaslužuju pomoć onih koji imaju najviše te je, u kontekstu globalizacije i rastuće nejednakosti, neophodno jačanje međunarodne solidarnosti. Koncept solidarnosti promoviše se kao ključan u borbi protiv siromaštva, za koju je nužna uključenost svih relevantnih aktera.

U svijetu obilježenom ratovima, masovnim migracijama, ekonomskim nejednakostima i dubokim društvenim podjelama, solidarnost je nužna, ali često zanemarena vrijednost.

Milioni ljudi širom svijeta danas žive kao izbjeglice, suočeni s gubitkom doma, sigurnosti i osnovnog ljudskog dostojanstva. Istovremeno, socijalne razlike se produbljuju, a individualizam sve češće potiskuje osjećaj zajedništva. Međunarodni dan ljudske solidarnosti podsjeća nas da stabilna društva ne počivaju isključivo na zakonima i institucijama, već na međusobnoj brizi, povjerenju i spremnosti da se pomogne onima koji su u nepovoljnijem položaju.