Najavom rasta cijena hrane na globalnom nivou, pod uticajem ratnih sukoba na Bliskom istoku i poskupljenje naftnih derivata, ponovo je aktuelizovano pitanje formiranja robnih rezervi u Crnoj Gori. Iako je premijer Milojko Spajić najavljivao da će se u aprilu prošle godine na Vladi naći nacrt zakona o robnim rezervama, što su tada navodili i iz Ministarstva ekonomskog razvoja (MER) u čijoj je nadležnosti to pitanje, ni godinu kasnije nema nikakve informacije o tom propisu, kao ni o formiranju robnih rezervi. – prenosi Pobjeda.
Ni ovog puta, kao ni ranije, iz resora Nika Đeljošaja, Pobjeda nije dobila odgovor u kojoj je fazi njegova izrada.
Jedan od autora Studije opravdanosti formiranja robnih rezervi dr Bojan Pejović sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore kazaoje za Pobjedu da je riječ o izrazito složenom i odgovornom procesu, te da je suštinski važno da zakonsko rješenje bude usklađeno sa realnim potrebama kako bi sistem robnih rezervi bio dugoročno održiv i operativno funkcionalan.
Studija
Studijom, koju je Pejović radio zajedno sa profesorima Ekonomskog fakulteta dr Nikolom Milovićem, dr Mijatom Jocovićem i mr Nikolom Martinovićem tokom 2022. godine, predviđena je potreba formiranja agencije za strateške rezerve uz projekciju troškova za prvu godinu formiranja od 21,38 miliona eura.
– Od toga 88 odsto, odnosno 18,83 miliona, čine troškovi kupovine i nabavke robe, dok 12 odsto, odnosno 2,54 miliona, čine tekući troškovi skladištenja i poslovanja agencije – navodi se u Studiji uz napomenu da su najveći troškovi u prvoj godini dok se sistem ne uspostavi.
Profesori smatraju da bi rezerve trebalo da obuhvataju poljoprivredno prehrambene proizvode, ljekove i sanitetski materijal.
Na pitanje Pobjede da li je zbog protoka vremena potrebno raditi novu finansijsku procjenu, Pejović navodi da je to pitanje za donosioce odluka, ali da vjeruje da je okvirna računica iz studije i dalje relevantna.
– Formiranje robnih rezervi je proces koji traje, zahtijeva vrijeme i ne može se završiti jednokratno. Kada je riječ o finansijskoj procjeni, ona nužno mora proći tržišnu verifikaciju kroz samu implementaciju. Naravno, uvijek je poželjno raspolagati što ažurnijim i relevantnijim podacima, ali dok se ne uđe u konkretnu fazu realizacije, uvijek postoji neizvjesnost – navodi Pejović.
Govoreći o značaju robnih rezervi, posebno u kontekstu aktuelnih globalnih kriza, Pejović naglašava da sve vrste robnih rezervi imaju pozitivan efekat na ukupni nivo stabilnosti i sigurnosti.
– One predstavljaju važan sigurnosni mehanizam koji omogućava ublažavanje šokova i kontinuitet snabdijevanja, kako u trenutnim, tako i u budućim globalnim poremećajima i krizama. Važno je istaći i psihološku dimenziju, gdje postojanje rezervi jača povjerenje građana, ublažava rizik od panike i stabilizuje očekivanja u kriznim okolnostima, što se potvrđuje i na primjeru postojećih rezervi naftnih derivata – navodi Pejović.
Kombinovani model
Na pitanje Pobjede koji bi model formiranja robnih rezervi bio odgovarajući za Crnu Goru, Pejović navodi da je najprikladniji kombinovani model.
– Taj model podrazumijeva formiranje rezervi za osnovne, mjesečne potrebe, uz paralelno obezbjeđivanje prava preče kupovine za dodatne količine u kriznim situacijama. Uspostavljanje takvog sistema zahtijeva određeni vremenski period, s obzirom na to da se radi o velikim količinama robe i organizaciono i logistički složenom procesu – objašnjava Pejović.
Ono na što profesori u Studiji upozoravaju jeste da Crne Gora nema dovoljno funkcionalnih objekata koji bi se mogli koristiti za formiranje, čuvanje i obnavljanje rezervi, te da je jedina alternativa skladištenje u privatnim objektima. Preporuka je da se kompletne rezerve formiraju na teritoriji države. Pejović naglašava da je važno sistemski raditi na njihovoj izgradnji.
– U tom kontekstu, potrebno je razmotriti i mogućnosti korišćenja EU fondova, kako bi se ojačala stabilnost sistema i unaprijedila ukupna otpornost na krizne poremećaje – navodi Pejović.
U studiji se navodi da bi u agenciji čije formiranje predlažu bilo potrebno 25 radnih mjesta, ali da bi bilo moguće napraviti preraspodjelu već postojećeg kadra iz više resora. Analiza je pokazala da je za osnovne životne namirnice pšenicu, kukuruz, šećer, ulje, so, deterdžent, krompir, mlijeko, konzerve, ljekove i sanitetski materijal za jedan mjesec potrebno 16,9 miliona eura, za tri mjeseca 50,7 miliona, dok bi ovaj trošak za cijelu godinu iznosio 202,8 miliona eura.
Pozitivni efekti
– Važno je naglasiti da postoje očekivani pozitivni multiplikativni efekti formiranja rezervi koji će se ispoljiti kroz podizanje nivoa privredne aktivnosti u poslovima proizvodnje, prevoza skladištenja i čuvanja robe, a posebno su značajni očekivani pozitivni efekti na sektor poljoprivredne proizvodnje koji je u Crnoj Gpri definisan kao strateški. Pozitivan uticaj formiranja robnih rezervi poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na poljoprivrednu proizvodnju će se ogledati kroz smanjenje neizvjesnosti plasmana poljoprivrednih proizvoda i stvaranje pretpostavki da se poljoprivredni proizvođači unaprijed pripreme za proizvodnju proizvoda koji će ulaziti u sastav rezervi – stav je koji su profesori Ekonomskog fakulteta iznijeli u Studiji.
Pročitajte još:
Ekonomista Stevan Gajević je ranije Pobjedi kazao da je smisao robnih rezervi ne da postavi državu kao „igrača na tržištu“, već da bude povremeni i kvalitetan saigrač u slučaju nužde. Tada je ukazao da vlada pogrešna percepcija da su robne rezerve skladište u kojem će se moći kupiti ulje ili šećer po upola nižoj cijeni.
– Smisao robnih rezervi je prije svega da budu tu kada to bude potrebno, odnosno kada novac ne pomaže da nešto kupite. Sekundarna funkcija je intervencija na tržištu po pravilu kada se zanavljaju artikli ili kada dođe do kratkotrajne nestašice nekog artikla – rekao je ranije Gajević.
Objašnjava da bi, kada dođe do nestašice ili naglog skoka cijena, država mogla „otpustiti“ određene količine iz rezervi da ublaži pritisak na tržište i smanji ili barem ograniči rast cijena. Time će se smanjiti nesigurnost potrošača i stabilizovati tržište, a sama činjenica da država ima rezerve, može obeshrabriti trgovce u pravcu stvaranja ekstra profita.
– Međutim, to ne znači da će rezerve same po sebi sniziti cijene na duži rok, niti da su „jeftin alat“, rezerve pravimo za slučaj nužde, a ne za upravljanje i korekcije na tržištu – saopštio je Gajević ranije za Pobjedu.
