Američki ekonomisti Robert Hall i Michael Woodford dobitnici su Nobelove nagrade za ekonomiju za 2026. godinu, za višedecenijski rad na razvoju ekonomskih modela zasnovanih na pojedinačnim odlukama domaćinstava i kompanija, koje danas koriste centralne banke i ministarstva finansija širom svijeta kako bi stabilizovali privredu.
„Zahvaljujući njima, bolje smo opremljeni da se nosimo sa ekonomskim šokovima, poput energetskih kriza ili naglih promjena u potrošnji domaćinstava“, rekao je predsjednik Komiteta za dodjelu nagrade za ekonomske nauke John Hassler, javlja Reuters, prenosi Forbes.
Na istraživanja Woodforda i Halla često se pozivaju vodeće svjetske centralne banke, koje se, nakon naglog rasta inflacije 2022. godine poslije pandemije kovida-19, trenutno suočavaju sa energetskim šokom izazvanim ratom u Iranu.
Jedan od ključnih zaključaka dvojice laureata jeste da se ekonomska stabilnost može održavati samo ako se uzmu u obzir milioni pojedinačnih odluka koje donose domaćinstva i preduzeća, umjesto oslanjanja isključivo na teorije koje privredu posmatraju kao cjelinu, odozgo nadolje.
„Vlasti ne bi trebalo da posmatraju stabilizaciju ekonomije kao postupak u kojem neko jednostavno povlači određene poluge kako bi kontrolisao privredu, nezavisno od toga šta ljudi u toj privredi razumiju o tim postupcima“, rekao je na konferenciji za novinare 70-godišnji Vudford, profesor Columbia University.
Kako su njihova istraživanja promijenila rad centralnih banaka
Za razliku od naftnih šokova sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su se centralne banke teško borile sa izuzetno visokom inflacijom, Woodford je ocijenio da se novi teorijski okvir pokazao korisnim tokom globalne finansijske krize krajem prve decenije ovog vijeka, jer je omogućio jačanje tradicionalnih instrumenata monetarne politike.
„Davanje jasnijih izjava o vjerovatnom budućem kretanju kamatnih stopa, umjesto oslanjanja samo na mogućnost njihovog neposrednog dodatnog smanjenja, predstavljalo je važan dio odgovora monetarne politike od 2009. godine nadalje“, rekao je Woodford.
Osim koncepta takozvanog forward guidance, odnosno unaprijed datih smjernica o budućem pravcu monetarne politike, istraživanja Woodforda i 83-godišnjeg Halla sa Univerziteta Stanford doprinijela su razvoju i drugih ekonomskih koncepata koji se danas koriste.
Jedan od njih je takozvana „ljepljiva“ inflacija, odnosno pojava da se cijene prilagođavaju promjenama tražnje sa određenim zakašnjenjem.
Drugi je proizvodni jaz (output gap), pokazatelj pritisaka tražnje u ekonomiji i efikasnosti korišćenja raspoloživih resursa.
Cilj stabilizacione ekonomske politike jeste da se taj jaz približi nuli.
Hall savjetovao američko ministarstvo finansija i Fed
Hall je tokom karijere bio savjetnik američkog Ministarstva finansija, Ministarstva pravde i Odbora guvernera Federalnih rezervi (Fed).
Njegovo istraživanje iz 1978. godine, u kojem je pokazao da odluke domaćinstava o potrošnji predstavljaju pokazatelj njihovih očekivanja, Woodford je kasnije koristio u modelu koji objašnjava kako se određuje potrošnja.
Hall je u saopštenju naveo da je Nobelova nagrada za njega „divno iznenađenje“.
„Karijeru sam posvetio pokušajima da razumijem kako ekonomija funkcioniše“, rekao je.
„Kada bih pomislio da imam novu ideju, sljedeći korak bio je da utvrdim da li je ona zaista nova, da li je tačna i da li je važna“, dodao je.
Woodford je takođe pokazao da centralne banke mogu podsticati ili usporavati ekonomsku aktivnost prilagođavanjem kamatnih stopa, a ne samo promjenama količine novca u opticaju.
Kamatne stope i očekivanja ključni za monetarnu politiku
Ovi koncepti i danas predstavljaju temelj djelovanja centralnih banaka.
Unaprijed date smjernice o monetarnoj politici postale su posebno važne nakon finansijske krize 2008. godine, kada su kamatne stope bile blizu nule ili čak negativne, pa se činilo da su standardni instrumenti monetarne politike iscrpljeni.
Međutim, danas pojedini ekonomisti dovode u pitanje koliko je takav pristup relevantan u uslovima velike neizvjesnosti u globalnoj ekonomiji.
Među istaknutim skepticima je i novi predsjednik američkih Federalnih rezervi Kevin Warsh.
Nagrada vrijedna 1,2 miliona dolara
Nobelova nagrada za ekonomiju, čiji je zvanični naziv Nagrada Švedske centralne banke za ekonomske nauke u sjećanje na Alfreda Nobela, posljednja je Nobelova nagrada koja se dodjeljuje ove godine.
Njena vrijednost iznosi 12 miliona švedskih kruna, odnosno oko 1,2 miliona dolara.
Pročitajte još:
Nagrada je prvi put dodijeljena 1969. godine.
Za razliku od pet originalnih Nobelovih nagrada ustanovljenih testamentom industrijalca i pronalazača dinamita Alfreda Nobela iz 1895. godine, nagradu za ekonomiju osnovala je švedska centralna banka.
Većina dosadašnjih laureata dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država.
Samo tri žene do sada su osvojile ovu nagradu. Posljednja među njima bila je Claudia Goldin, koja je nagrađena 2023. godine za istraživanje uticaja roda na zarade i zaposlenost tokom istorije Sjedinjenih Američkih Država.
Prošlogodišnji dobitnici, Joel Mokyr, Philippe Aghion i Peter Howitt, nagrađeni su za istraživanja o „kreativnoj destrukciji“, odnosno načinu na koji nove tehnologije i proizvodne metode mogu podstaći ekonomski rast i poboljšati životni standard.
Dobitnici Nobelovih nagrada za medicinu, fiziku, hemiju, književnost i mir proglašeni su prošle sedmice.
