Slabljenje eura u odnosu na američki dolar moglo bi donijeti nove troškove crnogorskoj ekonomiji, koja je izrazito zavisna od uvoza. Jačanje dolara povećava cijenu robe i sirovina koje se na međunarodnom tržištu obračunavaju u američkoj valuti, posebno nafte i energenata, što bi se posredno moglo odraziti na cijene goriva, transporta i brojnih proizvoda. Iako slabiji euro može donijeti određene koristi turizmu i izvoznicima, za Crnu Goru rizici od novih poskupljenja mogli bi biti znatno veći.
Euro je sredinom oktobra oslabio prema američkom dolaru, pod pritiskom novih podataka o inflaciji u Sjedinjenim Američkim Državama i očekivanja da bi američka centralna banka mogla nastaviti sa restriktivnom monetarnom politikom, prenosi portal Investitor.
Prema podacima koje prenose agencije, evropska valuta se tokom trgovanja spustila na oko 1,11 dolara, što je među najnižim vrijednostima u posljednjih 16 mjeseci. Zvanični referentni kurs Evropske centralne banke (ECB) za 14. oktobar iznosio je 1,1195 dolara za euro.
Pritisak na euro pojačan je nakon što je objavljeno da je godišnja inflacija u SAD-u u septembru dostigla 3,7 odsto, u odnosu na 3,4 odsto u avgustu. Viša inflacija povećala je očekivanja da će Federalne rezerve (Fed) zadržati visoke kamate ili ih dodatno povećati, što ulaganja u dolarsku imovinu čini privlačnijim.
Za Crnu Goru, koja koristi euro, ovakva kretanja nijesu samo vijest sa međunarodnih finansijskih tržišta. Zbog ogromne zavisnosti od uvozne robe, jačanje dolara može direktno povećati troškove dijela domaće privrede, a posredno uticati i na kupovnu moć građana.
Crna Gora uvozi gotovo osam puta više nego što izvozi
Koliko je crnogorska ekonomija osjetljiva na spoljne cjenovne šokove najbolje pokazuju podaci o robnoj razmjeni.
Prema konačnim podacima Monstata, Crna Gora je tokom 2025. godine uvezla robu vrijednu 4,46 milijardi eura, dok je izvoz iznosio svega 572,3 miliona eura. Drugim riječima, uvoz je bio gotovo osam puta veći od izvoza, a pokrivenost uvoza izvozom iznosila je samo 12,8 odsto.
Takva struktura ekonomije čini zemlju posebno ranjivom na međunarodna poskupljenja.
Kada euro oslabi prema dolaru, proizvodi koji se na svjetskom tržištu prodaju u američkoj valuti postaju skuplji za kupce koji raspolažu eurima, čak i kada njihova osnovna cijena ostane nepromijenjena.
Primjera radi, roba koja košta 1.000 dolara, pri kursu od 1,20 dolara za euro, vrijedi približno 833 eura. Ako kurs padne na 1,11 dolara, za istu robu potrebno je izdvojiti oko 901 euro.
To predstavlja povećanje troška od oko osam odsto, isključivo zbog promjene deviznog kursa.
Ipak, važno je naglasiti da se najveći dio crnogorske robne razmjene odvija sa Evropskom unijom i zemljama regiona. Zbog toga slabljenje eura prema dolaru ne znači automatsko poskupljenje cjelokupnog uvoza, već prvenstveno robe i inputa čije su cijene vezane za dolar.
Gorivo prvo na udaru, a zatim transport i trgovina
Najizraženiji rizik predstavlja tržište nafte i naftnih derivata.
Nafta se na međunarodnim tržištima uglavnom kotira u dolarima, pa jačanje američke valute povećava njenu cijenu izraženu u eurima, pod uslovom da dolarska cijena ostane nepromijenjena.
Za Crnu Goru, koja zavisi od uvoza naftnih derivata, to znači mogućnost dodatnog pritiska na cijene benzina i dizela.
Međutim, konačne maloprodajne cijene goriva ne zavise samo od kursa, već i od međunarodnih kotacija derivata, transportnih troškova, poreza i važeće metodologije obračuna.
Poseban problem predstavlja mogućnost da skuplje gorivo pokrene lančano povećanje troškova u drugim djelatnostima.
Transportne kompanije suočavaju se s većim izdacima za prevoz robe, trgovci sa skupljom distribucijom, a poljoprivrednici i građevinske firme s dodatnim troškovima proizvodnje i izvođenja radova.
Dio tih troškova kompanije mogu pokušati da prenesu na krajnje kupce, što bi stvorilo dodatni pritisak na domaću inflaciju.
Hoće li poskupjeti hrana i druga uvozna roba?
Slabiji euro može uticati i na cijene pojedinih prehrambenih proizvoda, industrijskih sirovina, elektronske opreme i robe široke potrošnje.
Međunarodne cijene određenih poljoprivrednih proizvoda i sirovina izražavaju se u dolarima, pa nepovoljniji kurs može povećati troškove njihove nabavke.
Ipak, efekat neće biti jednak za sve proizvode. Roba koja se nabavlja od evropskih dobavljača i ugovara u eurima ne mora neposredno poskupjeti zbog promjene kursa prema dolaru.
Posredni efekti ipak mogu postojati, jer i evropski proizvođači koriste energente, sirovine i komponente čije cijene zavise od američke valute.
Zato bi produženo slabljenje eura, posebno ako ga prati rast cijena energenata, moglo dodatno otežati kontrolu inflacije u Crnoj Gori.
Slabiji euro može biti dobra vijest za turizam
Iako donosi značajne rizike, pad vrijednosti eura ima i određene pozitivne strane.
Crna Gora postaje relativno jeftinija za turiste koji raspolažu dolarima ili valutama koje jačaju prema euru.
Na primjer, hotelski aranžman od 1.000 eura pri kursu od 1,20 dolara košta američkog turistu 1.200 dolara. Ako euro oslabi na 1,11 dolara, isti aranžman košta 1.110 dolara.
To znači da je boravak za takvog gosta povoljniji za 90 dolara, odnosno 7,5 odsto, iako hotel nije mijenjao cijenu u eurima.
Slabiji euro zato može poboljšati konkurentnost crnogorske turističke ponude na pojedinim udaljenim tržištima.
Međutim, ovaj efekat ima ograničen domet, imajući u vidu da veliki dio turista u Crnu Goru dolazi iz evropskih i regionalnih zemalja.
Osim toga, turistička privreda istovremeno može osjetiti posljedice skuplje hrane, goriva, opreme i drugih uvoznih proizvoda, što umanjuje potencijalne koristi od povoljnijeg kursa.
Šta slabljenje eura znači za kredite i zaduživanje?
Pad vrijednosti eura prema dolaru ne znači automatski povećanje rata kredita građana i kompanija.
Za kredite denominovane u eurima najvažniji faktori ostaju ugovorene kamatne stope, kretanje euribora i monetarna politika Evropske centralne banke.
Američke Federalne rezerve ne određuju direktno kamate na kredite crnogorskih banaka, ali njihove odluke utiču na međunarodna finansijska tržišta.
Dugotrajnije visoke kamatne stope u SAD-u mogu uticati na globalne prinose na obveznice, tokove kapitala i troškove finansiranja.
Za Crnu Goru je to značajno i zbog potrebe države da se zadužuje na međunarodnom tržištu, gdje uslovi finansiranja zavise od šireg ekonomskog ambijenta, kreditnog rejtinga i percepcije rizika.
Ko dobija, a ko gubi od jačeg dolara?
Uticaj slabijeg eura nije jednak za sve sektore crnogorske ekonomije.
Pročitajte još:
Uvoznicima robe obračunate u dolarima rastu nabavni troškovi, dok naftni sektor i transport mogu trpjeti dodatne pritiske. Građani bi te efekte mogli osjetiti kroz skuplje proizvode i usluge.
S druge strane, dio turističke privrede i izvoznici koji prihode naplaćuju u dolarima mogu imati koristi. Korisnici kredita u eurima ne osjećaju direktnu promjenu rate samo zbog promjene deviznog kursa, dok kompanije s dugom u dolarima mogu imati veće troškove otplate.
Za Crnu Goru više rizika nego koristi
U konačnom, produženo slabljenje eura prema dolaru za crnogorsku ekonomiju vjerovatno predstavlja više rizika nego koristi.
Razlog je jednostavan: Crna Gora znatno više robe kupuje iz inostranstva nego što prodaje na stranim tržištima, a posebno je osjetljiva na kretanje cijena energenata.
Dok pojedini izvoznici i turističke kompanije mogu ostvariti koristi, veći dio privrede mogao bi se suočiti s dodatnim troškovima.
Najnepovoljniji scenario bio bi istovremeni nastavak jačanja dolara i rast međunarodnih cijena nafte. Takva kombinacija mogla bi dodatno povećati troškove uvoza, prevoza i proizvodnje, uz rizik njihovog prenošenja na potrošačke cijene.
S druge strane, stabilizacija eura i smirivanje cijena energenata ublažili bi pritisak na domaće tržište.
Za građane Crne Gore ključna posljedica zato nije sama promjena vrijednosti eura na valutnim berzama, već mogućnost da se ona, preko skupljeg uvoza, na kraju odrazi na cijene proizvoda i usluga koje svakodnevno plaćaju.
