Zidari, keramičari, vodoinstalateri i električari, već duže su među najtraženijim zanimanjima. Ekspanzija građevinarstva otvorila je potrebu za tim profilima. No, u Crnoj Gori je sve manje mladih koji upisuju zanate, pa radna snaga stiže iz okruženja, a često i iz dalekih zemalja.
Za razliku od brojnih profesija koje je tehnološki napredak i digitalizacija prestigla i prijeti njihovom odumiranju, pojedini zanati istrajavaju i imaju nezamjenljivu vrijednost.
Podaci Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i Uprave za statistiku Monstat, potvrđuju da sektor građevinarstva bilježi konstantan rast u poslednjih nekoliko godina, i to najpre zbog turističkih investicija i infrastrukturnih projekata.
U pojedinim djelovima Crne Gore, posebno u Boki, ali i ostalim gradovima na primorju gdje je ekspanzija gradnje, potražnja za zidarima, vodoinstalaterima, električarima i keramičarima je uvijek aktuelna. Ne zaostaje ni ugostiteljstvo, gdje je potreba za kuvarima, konobarima, sobaricama… uvijek aktuelna. Uvođenjem kategorije stalni sezonski radnik i to pitanje može biti riješeno.
Podatak Uprave policije da tokom jednog dana, preko graničnih prelaza Sukobin i Božaj, u Crnu Goru uđe i do dvije hiljade državljana Albanije, koji se svakodnevno vraćaju u svoju zemlju, potvrđuje nužnu potrebu za njihovim angažovanjem na građevinama u Ulcinju, Baru i Podgorici.
Stalni sezonski radnik
Vlada Crne Gore nedavno je utvrdila Predlog zakona o radu na stalnim sezonskim poslovima, kojim je uvedena kategorija stalnog sezonskog radnika, što je od posebnog značaja za one koji rade na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda.
Kategorijom Stalni sezonski radnik osigurava se status zaposlenog koji se svake godine angažuje na sezonskim poslovima kod istog poslodavca. Sada mu i Zakon to garantuje u narednoj sezoni, kao i penzijsko i invalidsko osiguranje u produženom trajanju za period kada faktički ne radi. Obaveza poslodavca je da lice prijavi na penzijsko i invalidsko osiguranje u produženom trajanju za period i kada to lice ne radi, u vansezoni.
Potraga za radnom snagom u turizmu izražena je i u Hrvatskoj i Italiji.
Minulih ljeta mladi iz Crne Gore sve više su birali sezonski posao u drugim primorskim državama. Posebno im je bila prihvatljiva Hrvatska,kako su isticali zbog promjene mjesta boravka, ali i zarade. Osim ugovorene plate, „bakšiš“ je bio dobar. Sa druge strane Hrvati su veću zaradu, navode, imali u Italiji, a ovi opet u nekoj drugoj evropskoj zemlji. Da bi Crna Gora stala na put odlivu svoje radne snage, zakonodavac se dosjetio kategorije stalni sezonski radnik. Koliko će biti uspješni u tome, brzo će se pokazati.
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, za Biznis.me je kazao da je novo zakonsko rješenje dobro za zaposlene jer će biti osigurani tokom cijele godine.
„Biće im povezan radni staž ili penzijski staž . Ostvaruju kao da su na radu i tokom ovog perioda kada nisu angažovani. Dobiće nadoknadu koja je u ovom trenutku projektovana na 120 odsto od obračunske vrijednosti koeficijenta“, objašnjava Keković.
On naglašava da je obaveza zaposlenog da i naredne sezone rade kod istog poslodavca, nastave taj ugovor o stalnom sezonskom poslu.
„Ugovor o stalnom sezonskom angažmanu može biti najkraće šest mjeseci, zaključeno, odnosno najduže mjeseci. Dakle, ostaje šest do četiri mjeseca da se uplaćuje taj doprinos za produženo osiguranje“, objasnio je naš sagovornik i poručio da Zakon treba da stimuliše sezonske radnike da ostanu u Crnoj Gori i time se zaustavi njihov odlazak u inostranstvo.
S druge strane, hotelijeri podržavaju to zakonsko rješenje, ali ne kriju ni da su skeptični po pitanju njegove efikasnosti. Strahuju da će troškove stalnih sezonaca država prebaciti na poslodavca.
Minule godine u našoj zemlji bilo je zaposleno više od 40 hiljada stranih radnika iz preko 100 zemalja, a najviše iz Turske, Rusije i Srbije. Oni su bili angažovani na poslovima u građevinarstvu i turizmu.Prema podacima Unije poslodavaca tek 20 odsto naših državljana radilo je sezonski posao u ugostiteljstvu. Demografski pad i migracija učinili su da na tim mjestima rade stranci. Kristina Knežević iz Unije poslodavaca Crne Gore kaže da se taj problem može prevazici određenim reformama.
„Neophodna je reforma obrazovanja,kroz koju će se pratiti odnos tržištu rada i obrazovnog sistema, i organizovale prekvalifikacije“, kazala je Knežević, napominjući da je za posao na primorju poslodavcima izazov i obezbjeđivanje smještaja , jer im to povećava troškove.
Od radne snage zavise i veliki projekti
Kolika je potreba Crne Gore za radnom snagom, potvrđuje i podatak da ni nakon godinu od početka izgradnje vjetroparka Gvozd, gdje je veći dio radova i završen, teško osigurati radnu snagu.
„Za kompletiranje tog posla potreban je angažman značajanog broja ljudi, a time smo poprilično ograničeni. Izdvojenost ove lokacije u odnosu na raspoložive resurse je nešto što dodatno otežava realizaciju“, kazao je ranije Dušan Muškatirović – rukovodilac tima inženjera na projektu VE „Gvozd“. Uprkos svemu završetak radova očekuju do kraja maja ove godine.
Ekonomski analitičari ukazuju na ozbiljan demografski problem, koji će, plaše se biti izraženiji približavanjem Evropskoj uniji.Tada se očekuje veći odlazak domaće, sposobne, radne snage u zemlje članice, pa će Crna Gora uvoziti „jeftinu“ radnu snagu sa Filipina, iz Nepala, Indije… a toga smo se na primorju nagledali.
Potpredsjednik odbora za turizam i ugostiteljstvo Luka Bulatović za Biznis.me naglašava da u sektoru turizma posla ima, ali da domaća radna snaga bira lakši posao.
„Posljednjih nekoliko godina puno mladih se zaposlilo u državnom sektoru,jer im je puno lakše. Mislim da griješe jer, obrazovani i ambiciozni ljudi koji su završili fakultete ne bi trebalo puno da razmišljaju, jer je Crna Gora turistička zemlja“, istakap je Bulatović.
Pročitajte još:
On naglašava da su zarade u turizmu i ugostiteljstvu, među najvišima u zemlji. Naglašava da je neophodno ulagati u dugoročno zapošljavanje domaćih radnika.
„Saradnja državne uprave i privrede treba da ponudi rješenje. Ako se u tom smislu uloži više, rezultat će se brzo ostvariti. Trenutno privreda to ne može sama, moraju da stanu institucije ali i obrazovanje da pokrene neke stvari“, istakao je Bulatović.
Naši sagovornici su saglasni da bez ozbiljnijih reformi i boljih uslova rada, zavisnost od uvozne radne snage biće dugoročna realnost, a ne privremeno rješenje.
