Ulcinjska Solana: Prirodni rezervat ili novi rizort?

Kada su prije pet godina u staro gvožđe pošli transporter, kolosjek i dresine, kojima se ulcinjska so iz bazena dovlačila u pogone za preradu i pakirnicu, radnici su slutili da je to kraj fabrike koja je bila, kažu, oslonac privrede u bivšoj Jugoslaviji.

Saša Mitrović je na “poljima soli” ostavio tri decenije. Sada sa 146 kolega traži pravdu na sudu. Iza njihovog rada ostali su hangari bez pola krova i propale montažne barake kao podsjetnik na neuspješnu privatizaciju i  ljudsku pohlepu. Ko god da je bacio oko na 15 miliona kvadrata, tu se neće graditi rizort, uvjerava građanski aktivista Mustafa Canka. Za ekonomskog analitičara Mirzu Muleškovića, Solana ima potencijal, samo treba uvezati ekonomsku stranu i ekologiju.

Posljednji sastanak sa ministarkom rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naidom Nišić, radnicima Solane je dao nadu da će dobiti svoja potraživanja od nepunih million eura.

„Resorna ministarka nam je kazala da traži model za isplatu zaostalih zarada i doprinosa, preko Fonda rada ili Vlade. I  ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić nas je uvjerio da će njegov resor učestvovati onoliko koliko može u izmirenju naših potraživanja”, kazao je za Biznis.me radnik Saša Mitrović.

On je napomenuo da će, ukoliko budu izigrani, radnici izaći ispred institucija.

„Mi imamo samo jedan zahtjev – isplatu 900.000 eura za 146 radnika, inače se ovo neće završiti ‘bez djavola'“, upozorava Mitrović i kaže da je za ovakvu situaciju kriva stečajna uprava, koja je radila na štetu Solane, a za svoje džepove. „Sve što se moglo iznijeti, izneseno je, nije jedino zemlja, vazduh i voda. Mislim na kompletnu infrastrukturu, koja jeste bila dotrajala od soli koja je nagrizla. Ali, stečajni upravnik je bacio sve da bi napravio što veću štetu. Njegova namjera je bila da se Solana zatvori i proda u gradsko-građevinsko zemljište, da se tamo rade neki hoteli, mala marina i tako dalje”, objašnjava Mitrović.

Akcionari Solane u stečaju nedavno su pozvali arapskog investitora Mohameda Alabara da kupi 15 miliona kvadrata atraktivnog zemljišta i pokrene održivi projekat koji podrazumijeva proizvodnju soli i razvoj turističkih kapaciteta.

Traže da država u katastru preimenuje vlasnika Solane na osnovu odluke Upravnog suda, kojom je poništena odluka prethodne vlade od 15. juna 2022.godine, da zemljište Solane upiše na državu. Naš sagovornik, pak, ističe da je prodaja akcija nemoguća misija, jer je riječ o zaštićenom prostoru, ali i o privrednom subjektu gdje se oko vlasništva spore država i Eurofond. Tvrdi da je pitanje Solane prije svega političko pitanje, jer da nije – moglo se davno riješiti.

„Solana pripada radnicima i pticama„

Solana je zaštićeno područje – Park prirode, koji kao takav ne daju građani Ulcinja, Crne Gore i ekološki aktivisti, domaći i inostrani. To su pokazali nedavno kada su protestima ispred Skupštine Crne Gore i Maloj plaži u Ulcinju, pokazali političarima da ne dozvoljavaju da arapski investitor tu gradi elitno naselje.

„Treba sačuvati prirodu, vratiti radnike, pticama osigurati sigurnost i ishranu, te obavljanje nekih privrednih djelatnosti kako bi taj sistem bio održiv, a razvoj cijelog područja od 15 miliona kvadratnih metara odgovoran”, kaže za naš portal Mustafa Canka, građanski aktivista.

„Nove tehnologije su potpuno prilagođene očuvanju životne sredine i upravo se treba fokusirati na investicije koje neće dovesti do ugroženosti životne sredine a da se sa druge strane valorizuje taj prostor. Mi imamo potencijal i imamo primjere iz regiona koji funkcionišu. Bitno je uložiti u tehnologiju i kreirati postrojenje uz poštovanje Zakona o zaštiti životne sredine”, kaže ekonomski analitičar Mirza Mulešković i dodaje da je umjesto države neophodan održivi investitor koji će sačuvati biodivirzitet i razgovarati sa zajednicom.

Mitrović podseća da je prije mjesec dana većinski vlasnik Eurofond saopštio da je svjestan da je Solana zaštićeno područje.

„Znači, 2019. godine Opština Ulcinj ga je proglasila Parkom prirode.To znači da nema gradnje, ne možete jedan kamen da uradite da ne morate milion papira da tražite. Zakon je jasan. Veselin Barović je uveo firmu u stečaj da bi izbacio radnike i uradio ovo sad. On je prvo ukrao 30.000 tona soli, a onda 2012/13 proglasio nas tehnološkim viškom. A to je mogao jer je imao svog stečajnog upravnika. Svi oni su radili za njega”, uvjerava Mitrović.

Kako on kaže, samo su dva načina da se problem Solane riješi.

„Mi tražimo od Privrednog suda da stečajna uprava Solanu proda. Ili to, ili da je uzme država. Najbolje bi bilo da njome upravlja Opština koja bi, tako smo u saznanju, formiranjem novog preduzeća počela proizvodnju soli. Njemci su angažovali čovjeka iz Hrvatske koji bi najvjerovatnije bio direktor Solane, No, prvo treba staro preduzeće zatvoriti, obeštećenjem radnika i napraviti novo. On u tom slučaju može biti jedino zakupac”, objašnjava Mitrović koji je spreman sa kolegama da radi u novoj Solani i vrati brend nekadašnjeg giganta.

Proizvodnju bi, kaže, pokrenuli za čas posla i pokazali “stručnjacima” koji im, tvrdi, uporno prave osptrukciju, da je sve moguće.

„Pustite nas da radimo. Možemo da počnemo da radimo sjutra ako treba. Nije Solana zemljoradnička zadruga. Ne mogu u njoj da rade radnici iz Pakistana, Nepala… Mora se posjedovati elementarno iskustvo, minimum 5-10 godina rada na terenu. Mi imamo ljude, samo nam dajte malo para”, ističe Mitorvić.

S druge strane, Mustafa Canka kaže za Biznis.me da će se uskoro formirati preduzeće koje će upravljati Solanom, od strane predstavnika Vlade i Opštine Ulcinj.

„U svakom slučaju, treba naći modalitete kako nakon 13 godina pokrenuti prozvodnju soli, jer bez toga taj ekosistem ne može opstati“, zaključuje Canka.