Od danas maksimalne maloprodajne cijene goriva u Crnoj Gori ponovo su osjetno porasle. Eurodizel je poskupio na 1,50 eura po litru, eurosuper 95 na 1,47, a lož ulje na 1,42 eura. Riječ je o najvećem pritisku na domaće tržište goriva od energetskog šoka 2022. godine. I dok Ministarstvo energetike i rudarstva tvrdi da nestašice nema, dio distributera upozorio je na ozbiljan rizik poremećaja u isporuci.
Za zemlju koja nema sopstvenu rafineriju, nema proizvodnju nafte i gotovo u potpunosti zavisi od uvoza svaki ozbiljniji međunarodni poremećaj brzo postaje i domaći problem, rekao je u razgovoru za Biznis.me dr Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka.
„Najveću pažnju zaslužuje poskupljenje eurodizela koji čini oko 70 odstoukupnog uvoza naftnih derivata u Crnu Goru i od njega zavisi transport robe, građevinarstvo, javni prevoz i veliki dio privrede. Skok od 16 centi po litru je blizu 12 odsto u jednom povećanju i predstavlja direktan signal da se nabavne cijene na međunarodnom tržištu kreću brže nego što domaći regulatorni okvir može da prati“, objasnio je naš sagovornik.
On je naglasio da se cijene goriva u Crnoj Gori formiraju po formuli koja se preračunava na svake dvije sedmice, na osnovu mediteranskih kotacija, kursa dolar/euro i priznatih troškova.
„Problem nastaje kada se međunarodne cijene pomjere naglo kao što se to upravo desilo, a domaća formula to registruje tek sa zakašnjenjem. U takvom rasponu, distributeri isporučuju robu po starim cijenama dok nabavljaju po novim, što znači da dio njih radi sa gubitkom. To i objašnjava zašto su naftne kompanije uputile upozorenje Vladi, a Ministarstvo istovremeno tvrdilo da problem ne postoji“, kaže Rabrenović.
Podsjeća da Crna Gora nema rafineriju, nema gasovod, nema domaću proizvodnju nafte. Sav rafinirani proizvod od benzina do lož ulja stiže iz uvoza, pretežno morskim putem preko Luke Bar, a dijelom kopnenim transportom. Skladišna infrastruktura i dalje je koncentrisana na jedan privatni terminal. Formirane obavezne rezerve iznose 44.260 metričkih tona, od čega se prema izvještaju za 2025. godinu, 59,3 odsto skladišti u Crnoj Gori, 28,3 odsto u Hrvatskoj i 12,4 odsto u Grčkoj.
„Sadašnje rezerve nijesu ni blizu evropskog standarda od 90 dana, a njihova struktura i lokacija pokazuju da sistem još nije dovoljno otporan. Država je pokrenula postupak nabavke dodatnih količina eurodizela u vrijednosti od 11 miliona eura, ali tender je ponovljen jer prvi nije uspio. Državna skladišta u Luci Bar i dalje su u fazi renoviranja. Ne treba se zavaravati: formalna usklađenost sa EU direktivom o zalihama nije isto što i stvarna spremnost da se preživi ozbiljniji poremećaj“, objašnjava dr Jovan Rabrenović.
Privreda usporila, a pritisak ne cijene ne popušta
Crnogorska ekonomija je, navodi, u 2025. ostvarila prihode budžeta od 2.873,1 milion eura, što je 35,4 odsto projektovanog BDP-a. Akcize na mineralna ulja i derivate iznosile su 217,8 miliona eura, gotovo 10 miliona više nego godinu ranije, kada je naplata bila 208 miliona. To znači da je država iz goriva naplatila više nego ikad, ali i da je budžet sada osjetljiviji na bilo kakvu promjenu režima oporezivanja goriva.
„U januaru 2026. budžetski prihodi iznosili su 162,6 miliona eura, uz deficit od 33,2 miliona. Budžet za 2026. predviđa izvorne prihode od 3.084,45 miliona eura i deficit od 3,2 odsto procijenjenog BDP-a od 8.564,6 miliona eura. Prosječna neto zarada u novembru 2025. bila je 1.018 eura. Godišnja inflacija u istom mjesecu iznosila je 4,2 odsto, znatno iznad prosjeka evrozone. Monstat je objavio da je realni rast BDP-a u četvrtom kvartalu 2025. iznosio 1,5%. To znači da je privreda usporila, a da pritisak na cijene ne popušta. Skok goriva u takvom kontekstu samo pojačava rizik od daljeg rasta opšteg nivoa cijena, jer se gorivo prenosi na troškove transporta, proizvodnje i usluga“, kazao je sagovornik našeg portala.
Kako je u regionu?
Hrvatska je juče ponovo privremeno limitirala cijene goriva do 23. marta, manje od godinu dana nakon što je ukinula trogodišnji režim kontrole cijena. Srbija je istog dana privremeno zabranila izvoz nafte i derivata do 19. marta, u uslovima dodatne osjetljivosti tržišta zbog sankcija i neriješenog vlasničkog statusa NIS-a, čija je prodaja mađarskom MOL-u još u fazi regulatornog odobravanja. U Bosni i Hercegovini niže poresko opterećenje, uključujući PDV od 17 odsto, i dalje djelimično objašnjava niže maloprodajne cijene goriva u odnosu na ostatak regiona. Albanija od 2023. više nema Odbor za transparentnost za gorivo taj mehanizam je ukinut nakon odluke Ustavnog suda, a tržište je potpuno deregulisano.
„U ovakvim situacijama država uvijek bira između dva troška: troška za građane ako ne reaguje i troška za budžet ako reaguje. Vlada može razmotriti privremeno umanjenje akciza na gorivo to je mjera koja kratkoročno može ublažiti rast cijena na pumpi. Crna Gora je to već radila u 2022, kada je akciza privremeno smanjena do 50%.“, navodi Rabrenović i za portal Biznis.me analizira kako svako smanjenje akcize direktno udara na budžetske prihode.
Na bazi naplate akcize na mineralna ulja u 2025. od 217,8 miliona eura, statističke procjene godišnjeg gubitka izgledaju ovako:
- umanjenje od 10%: oko 21,78 miliona eura godišnje,
- umanjenje od 20%: oko 43,56 miliona eura godišnje,
- umanjenje od 25%: oko 54,45 miliona eura godišnje,
- umanjenje od 30%: oko 65,34 miliona eura godišnje,
- umanjenje od 50%: oko 108,90 miliona eura godišnje.
„Ovo su statičke procjene gubitka samo po osnovu akcize, pod pretpostavkom da poreska baza ostane ista tokom cijele godine; konačni neto efekat zavisio bi i od potrošnje, prenosa na krajnju cijenu i kretanja PDV-a“, naglašava Rabrenović i prema njegovom mišljenju mjera privremenog umanjenja akcize ima smisla samo ako je vremenski ograničena, ako je odmjerena u rasponu od 10 do 30 odsto i ako se prati njeno stvarno dejstvo na krajnju cijenu.
Pročitajte još:
Svako duže i dublje umanjenje akciza, tvrdi naš sagovornik, u uslovima planiranog deficita od oko 3,2 odsto BDP-a, direktno bi suzilo fiskalni prostor za druge rashode ili povećalo potrebu za zaduživanjem. Kaže da je iskustvo iz 2022. godine pokazalo da smanjenje akcize ne garantuje automatski nižu cijenu na pumpi ako ne postoji mehanizam kontrole prenosa, distributeri mogu zadržati razliku. Zato je jednako važno pitanje: kako osigurati da se olakšica zaista odrazi na račun građanina.
Upitan da objasni u čemu je problem u Crnoj Gori, te da li se iz ovoga može izvući pouka, Rabrenović navodi da
problem nije samo cijena goriva na pumpi, već otpornost cijelog sistema.
„Crna Gora se našla u poziciji u kojoj nema gotovo nijedan model amortizacije razlika između međunarodnog tržišta i domaćih potrošača. Nema sopstvene rafinerije, nema operativnih državnih skladišta, nema monetarne politike kojom bi mogla reagovati jer koristi euro bez članstva u eurozoni. Jedini alat su fiskalne mjere, međutim i one koštaju. U ovom trenutku manje je važno koliko danas košta litar dizela, ključno je koliko je sistem spreman da izdrži naredni šok. Odgovor na to pitanje, na osnovu svega prijethodno iznijetog nije ohrabrujući ali je bar dovoljno jasan da se nešto može popraviti dok za to još ima vremena. Ali i izvući pouka za budućnost, jer ovo neće biti zadnja energetska kriza“, kazao je u razgovoru za Biznis.me dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.
