Rabrenović:“Limitirane cijene“ kratkoročna mjera za politički efekat

Foto: Rawpixel

Ministarstvo ekonomskog razvoja najavilo je sniženje cijena oko 900 artikala (izuzeto voće i povrće) i ograničenje cijene peleta zbog sezonskih rizika.

Istovremeno, zvanični izvještaji Ministarstva finansija pokazuju da je bruto javni dug Crne Gore oko 4,8 milijardi eura (~60–61 odsto BDP-a), dok je neto javni dug nakon depozita i rezervi nešto niži (oko 4,2 milijarde eura; depoziti ~568 miliona eura).

Struktura duga pokazuje visoku izloženost spoljnom dugu, ali u eurima, što smanjuje valutni, ali ne i kamatni rizik.

U takvom okruženju država ima ograničen fiskalni manevarski prostor. To je ključ za razumijevanje realnih posljedica mjera koje bivaju najavljene kao „zaštita potrošača“. Pitali smo ekonomskog analitičara dr Jovana Rabrenovića sa Instituta ekonomskih nauka što znači akcija „limitirane cijene“.

Objašnjava da je administrativno ograničavanje cijena ili marži instrument brzog djelovanja koji može kratkoročno ublažiti izdatke potrošača i dati politički efekat.

„Ne dotiče temeljne troškove, ako su troškovi proizvodnje (hrana za živinu, ambalaža, rad) porasli, trgovac može držati maržu, ali proizvođač će podići cijenu ili smanjiti proizvodnju. Kontrola marže trgovca ne rješava ovaj prenos troškova“, kazao je Rabrenović, objašnjavajući da rizik nestašica, kada se administrativno smanjuje profitabilnost određenih artikala, očekuje povlačenje, odnosno, smanjenje zaliha, asortimana ili pad kvaliteta.



Sa Instituta ekonomskih nauka imaju preporuke donosiocima odluka i kreatorima ekonomske politike:

  1. Objaviti sve podatke javno: kompletna lista artikala + referentne cijene + metodologija. Bez toga ova mjera prijeti da se pretvori u performans.
  2. Uvesti obavezu neđeljnog izvještavanja o dostupnosti artikala s liste prisutnih u, minimum tri najveća lanca po rerionima u državi.
  3. Ciljana podrška proizvođačima jaja i peleta: subvencija za stočnu hranu, olakšice za ambalažu, kratkoročne kredite pod povoljnim uslovima.
  4. Definisati parametre za pelet: pragovi zaliha za zabranu izvoza; transparentan mehanizam aktivacije.
  5. Povezati mjere sa fiskalnim okvirom: objasniti kako će se mjere finansirati bez opterećenja budućih fiskalnih troškova.


Limitirane cijene mogu biti korisne kao kratkoročni štit protiv cjenovnih šokova, ali bez strukturne politike koja smanjuje troškove proizvodnje, osigurava likvidnost dobavljača i ne opterećuje javne finansije.

„Potrošač koji traži stvarnu zaštitu treba tražiti jasne liste, javno praćenje dostupnosti i vidljive, ciljane podrške za proizvođače. U protivnom, račun će na kraju platiti oni najranjiviji a to su građani“, uvjeren je sagovornik portala Biznis.me dr Jovan Rabrenović.

3 Odgovora

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popularno

Novi broj magazina „Biznis.me” donosi brojne ekskluzivne poslovne priče, intervjue i događaje iz regiona i svijeta…

Komentari