(Ne)radna nedjelja ogledalo institucionalne (ne)odgovornosti u Crnoj Gori

Ustavni sud Crne Gore je ,nakon šest godina, „presjekao“ pitanje koje je prema riječima dr Jovana Rabrenović, iz Instituta ekonomskih nauka, od početka imalo jasnu ustavnopravnu težinu, jer problem, kako ističe, više nije sadržan samo u jednoj odredbi Zakona o unutrašnjoj trgovini, nego u načinu na koji sistem proizvodi i održava pravnu nesigurnost.

„Jednoglasna odluka Ustavnog suda da ukine član 35a kojim je neradna nedjelja u trgovini bila propisana kao obaveza zatvara formalni spor, ali otvara suštinsko pitanje: Kako država može očekivati stabilno poslovno okruženje i povjerenje javnosti, ako ključne institucije ne preuzimaju odgovornost ni za donošenje, ni za odbranu, ni za blagovremenu kontrolu zakona od velikog ekonomskog i društvenog značaja“, istakao je Rabrenović.
Od političke brzine do institucionalne sporosti

Priča o neradnoj nedjelji počela je usvajanjem prijedloga izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini, 7. marta 2019.godine. Skupština je u junu iste godine, sa 44 glasa „za“, izglasala zakon koji je ubrzo objavljen u Službenom listu ( 5. jula -br. 38/2019), a član 35a stupio na snagu 14. oktobra iste godine. Prva neradna nedjelja uslijedila je šest dana kasnije.

Sve je, smatra sagovornik Biznis.me, bilo izvedeno u ritmu političke odluke koja ne trpi odlaganje.

„Gotovo istog trenutka kada je odluka počela da proizvodi realne posljedice na tržištu, otvoren je i ustavni spor. Unija poslodavaca je već u avgustu, odnosno septembru 2019. godine podnijela inicijativu za ocjenu ustavnosti. I tu se dinamika prelama: Ustavni sud postupak pokreće tek 30. maja 2025, nakon pet godina i deset mjeseci čekanja. Rješenje o pokretanju postupka dostavljeno je Vladi i Skupštini 21. jula 2025, uz rok od 60 dana za izjašnjenje ali odgovora nije bilo, ni od Vlade, ni od Skupštine. Konačno, od inicijative do odluke prošlo je šest godina i pet mjeseci, dovoljno dugo da se pravna neizvjesnost pretvori u trajno stanje, a ne u izuzetak“, objašnjava Rabrenović i naglašava da je odluka Ustavnog sud, u suštini, vratila raspravu na teren osnovnih ustavnih načela.

„Sud je utvrdio povredu slobode preduzetništva (član 59) i jednakosti pred zakonom (član 17), ne zbog toga što država ne smije uređivati radno vrijeme, već zbog načina na koji je to urađeno. Zakon je apotekama, pekarama, cvjećarama, kioscima, benzinskim pumpama i pijacama dozvolio rad nedjeljom, dok je ostalim trgovcima to zabranio. Drugim riječima, tržište je presječeno pravilom koje je istovremeno zabranjivalo i privilegovalo – bez uvjerljivog, jednako primjenjivog kriterijuma“, ističe naš sagovornik iz Instituta ekonomskih nauka.

Napominje da u dostupnim javnim izvorima ne postoji zvanično objašnjenje Ustavnog suda zašto je postupak trajao ovoliko dugo.

„Dok je predmet bio u fioci ili na stolu Ustavnog suda, šest godina, Unija poslodavaca je podnijela najmanje tri urgencije i u oktobru 2023. javno saopštila da je pitanje neradne nedjelje postalo „taoc turbulentnih dešavanja“ i da čekaju „punih 50 mjeseci“ na izjašnjenje. Kada se ustavni sporovi od javnog značaja rješavaju u rokovima koji prevazilaze mandatne cikluse i ekonomske planove, država šalje, na žalost, lošu poruku da su pravila promjenljiva, a institucije spore“, naglašava Rabrenović navodeći da to nije proceduralni propust, već institucionalna poruka slabosti.

Trgovina između težine posla i potencijala

Monstat bilježi oko 52.000 zaposlenih u trgovini, uz prosječnu zaradu od 919 eura (april 2025), dok je u vrijeme usvajanja zakona 2019.godine pominjana procjena od 37.000 zaposlenih. Unija poslodavaca tvrdi da je broj malih trgovina pao sa oko 480 na oko 230. Kvartalni podaci o prometu u maloprodaji bilježe rast u 2025, ali sami po sebi ne dokazuju uzročnoposljedičnu vezu sa neradnom nedjeljom.

„Poslodavci govore o gubitku prometa i o stranim brendovima koji su odustali od Crne Gore a sindikati ističu da masovnih otpuštanja nije bilo i da su problemi posljedica pandemije, a ne zabrane. Suština je da se debata, zbog odsustva kontrolisane studije i jasne metodologije, godinama vodila u okvirima suprotstavljenih narativa, dok je država ostala bez instrumenta da pouzdano izmjeri efekat i koriguje mjeru“, objašnjava dr Jovanan Rabrenović, iz Instituta ekonomskih nauka.

Odluka Ustavnog suda nije iznenađenje za sindikat

Iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore,za naš portal su kazali da su to i očekivali, te da su prije tri godine, zbog toga ušli u socijalni dijalog sa Unijom poslodavaca i Vladom. Iako do razumnog dogovora nije došlo, u toj radničkoj asocijaciji ne odustaju.

„Već je bila naznaka da je moguće da će taj član biti proglašen neustavnim i tu je ono što smo mi prije tri godine prepoznali, čega smo se plašili, strahovali. Tada smo ušli u socijalni dijalog sa Unijom poslodavaca i napravili jedan kompromis o tome kako treba da se izmijeni taj član u unutrašnjoj trgovini kako bi se ta radna nedjelja sačuvala pod određenim uslovima“, kazao je za Biznis.me generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković.

Naglašava da su postigli kompromis koji je jednoglasno usvojen na socijalnom savjetu, ali da on nikada nije ugledao svjetlost dana, tako da ono što su htjeli da testiraju nijesu dobili priliku, jer tvrdi naš sagovornik, tekst nije ozbiljno pročitan zbog populističkog pristupa od strane političara.

Socijalni savjet za pomirenje tržišta i zaštite radnika

Podsjećamo, Socijalni savjet je 31. marta 2023. usvojio kompromis: novi član 35b, koji bi omogućio rad nedjeljom tokom pet mjeseci godišnje (jun–avgust, decembar–januar), samo u jednoj smjeni, uz uvećanje plate od 80% i dodatni slobodan dan. Taj model je pokušao da pomiri sezonske potrebe tržišta i zaštitu radnika i što je jednako važno da pokaže da se rješenja mogu graditi kroz socijalni dijalog, a ne kroz političko nadglasavanje.

Ipak, dogovor nikada nije stigao do Skupštine. Većina poslaničkih klubova unaprijed je najavila da neće glasati ni za kakvu izmjenu. Time je kompromis praktično sahranjen prije nego što je dobio institucionalni oblik, a Skupština je propustila da odradi upravo ono što bi trebalo da bude njen posao: da iz društvenih interesa i pregovora izvede održivo, obrazloženo i ustavno rješenje. U praksi, odgovornost je prebačena na Ustavni sud, kao da se radi o tehničkom, a ne političkoekonomskom pitanju.

Čemu nas je naučio slučaj neradne nedjelje

Odluka Ustavnog suda zatvara jednu fazu, ali ostavlja tri realna ishoda. Prvi je status quo do objave u Službenom listu: zabrana ostaje, a nakon objave član 35a prestaje da važi i tržište se vraća na stanje prije oktobra 2019. Drugi je hitna intervencija Skupštine prije objave odluke, ali samo ako novo rješenje ispuni ustavne standarde jasnu svrhu i jednak tretman privrednih subjekata.

Treći je promjena ugla: umjesto zabrane rada trgovina kao primarnog instrumenta, zaštita radnika bi se obezbjeđivala kroz radno pravo, kolektivne ugovore i inspekcijski nadzor, uz dodatke za rad nedjeljom i garantovani sedmični odmor u skladu sa EU standardima.

„Slučaj neradne nedjelje pokazuje najmanje četiri sistemske lekcije. Prvo, zakonodavni proces iz 2019. proizveo je normu bez jasno artikulisanog cilja i bez uvjerljivog objašnjenja izuzetaka, iako je bilo predvidivo da će takva konstrukcija biti osporena. Drugo, šestogodišnje trajanje postupka pred Ustavnim sudom potkopava pravnu sigurnost i razara predvidivost, što direktno utiče na planiranje u privredi i investicionu klimu. Treće, odbijanje Vlade i Skupštine da se izjasne pred Sudom otkriva defanzivan odnos institucija prema sopstvenim odlukama i sklonost da se politička odgovornost prebacuje na sudsku instancu. Četvrto, čak i kada socijalni partneri postignu kompromis, kao 31. marta 2023, politička volja u Skupštini ostaje presudna i može, bez troška objašnjenja, da blokira rješenje koje bi bilo bliže održivoj ravnoteži interesa“, objasnio je dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.

Pitanje je da li će zakonodavac izvući pouku iz šest godina pravne neizvjesnosti ili će, ponovo, pokušati da problem riješi formalnim korekcijama i kratkim rokovima, ostavljajući suštinu istom. Ako se to ponovi, neradna nedjelja neće biti samo tema rada nedjeljom, nego trajan dokaz da sistem sporo uči i da cijenu tog učenja plaćaju i tržište i građani. Političke partije će i dalje biti ključne u donošenju odluka koje umjesto u korist građanima idu ka unutar partijskim dogovorima i potkusurivanjima. Često ne vodeći računa o onim koji ih glasaju.

Čemu radnici da se nadaju?

„Crna Gora je, dakle, imala prostor da uredi pitanje rada nedjeljom, ali nije uspjela da to uradi na način koji istovremeno štiti radnike, poštuje tržišnu jednakost i jasno objašnjava cilj mjere“, uvjeren je Rabrenović.

Komentarišući odluku Ustavnog suda o ukidanju neradne nedjelje, ekonomski analitičar Davor Dokić, za Biznis.me kaže da je ovaj potez najviše sudske instance „šansa sindikalcima da se proslave“. Zabrinjava, kaže Dokić, što je vlada radnicima obećala još benefita, a ne može naći rješenje oko neradne nedjelje koji bi bio u interesu zaposlenih i građana.

„Radni odnosi, iskorišćavanje zaposlenih, skraćivanje radnih sati na sedmočasovno radno vrijeme su, sudeći po ovom, prazna priča“, prokomentarisao je Dokić.

Iz Unije slobodnih sindikata,ipak, očekuju od svih društveno odgovornih poslodavaca da neće pohrliti, ako ovaj kompromis ne bude procesuiran prije nego što odluka Ustavnog suda stupi na snagu.

„Nadamo se, da ti poslodavci, neće odmah promijeniti ovo što smo imali šest godina na sceni, nego da će sačekati da vidimo rasplet događaja i da vidimo ovaj kompromis koji smo radili a koji bi trebalo da bude na zadovoljstvo svih a ono što je za nas posebno važno i na zadovoljstvo zaposlenih“, kazao je predsjednik Unije slobodnih sindikata Crne Gore Srđa Keković.

Podsjetio je da je njihov predlog da se primijeni jedna odredba i da taj zakon važi na godinu, kao bi zajednički analizirali zadovoljstvo zaposlenih, funkcionisanje službi.

„Vidjeli bi, kako su se poslodavci odnosili jer znate da smo po inerciji unijeli jednu novu klauzulu u Opšti kolektivni ugovor, a to je da se rad nedjeljom plaća za tih 80 odsto uvećanja i da kolega ili koleginica koji radi tu smjenu u nedjelju , obavezno, zakon propisuje će imati slobodan dan naredne subote , što znači da će naredne tu smjenu raditi neko drugi , jer imamo rad u dvije smjene u trgovačkim radnjama. To znači da bi taj kolega imao dva spojena vikenda i dvije subote dodatno ili šest dana s tim što bi im rad nedjeljom bio dodatno plaćen“, objašnjava Keković.

Kako je to regulisano kod susjeda?

Hrvatska je 2023. godine usvojila sistem 16 radnih nedjelja godišnje po izboru trgovca, a njihov Ustavni sud je to potvrdio u februaru 2024. Slovenija primjenjuje potpunu zabranu od 2020.godine, uz izuzetke za male prodavnice do 200 kvadrata u posebnim zonama. Austrija ima ustavno zaštićenu tradiciju neradne nedjelje, sa minimalnim izuzecima. Zajednički imenitelj nije broj radnih nedjelja, nego pravna konstrukcija koja mora izdržati test opravdanosti i nediskriminacije.

Ni evropski okvir ne nameće nedjelju kao obavezni dan odmora. EU Direktiva 2003/88/EC propisuje 24 sata neprekidnog sedmičnog odmora, ali ne insistira na nedjelji, dok je Evropski sud pravde još 1996.godine poništio odredbu koja je davala prioritet tom danu.