Novi zakon o zanatstvu ne rješava ključne probleme u toj oblasti već ih proširuje, produbljuje i čini nazadnijim, kazao je u razgovoru za Biznis.me Boris Marđonović, izvršni direktor Zanatske komore Crne Gore.
Ukazao je na značajan broj tih preduzeća i u njima zaposlenih, te velikog udjela u ostvarivanju prihoda. Podsjetio je zanatlije da se bliži 13. februar, posljednji rok u kojem se svi koji obavljaju zanatsku djelatnost moraju registrovati, jer u suprotnom slijedi kazna. Kazao je da vještačka inteligencija ne može zamijeniti majstorstvo, i naveo primjere iz nekoliko sektora: „Roboti ne mogu popraviti krov, izraditi namještaj po mjeri ili razvući kore za burek.“
Biznis.me: Što tačno donose izmjene i dopuna Zakona o zanatstvu, i rješavaju li se time ključni problemi te privredne grane?
Marđonović: Izmjenama i dopunama koje su na snazi od 13. avgusta 2025. godine uvoden je elektronski Registar zanatlija, ukinut majstorski ispit kao obavezan uslov za obavljanje tzv. složenih zanata, uvedena nacionalna stručna kvalifikacija, kvalifikacija nivoa obrazovanja ili majstorsko pismo kao alternativa, omogućeno pregokranično pružanje usluga bez obaveze poslovnog nastana zanatlijama iz EU, odnosno evropskog ekonomskog prostora i Švajcarske konfederacije (primjena od dana ulaska CG u EU), ukinut etički kodeks, uvedeno dvostruko obavezno članstvo i obavezan članski doprinos za upisane u Registar, uvoden tačan iznos novčanih kazni umjesto dosadašnjeg referenciranja na najnižu cijenu rada i ovlašćeni tržišni inspektori da vrše nadzor nad sprovođenjem zakona odnosno drugi nadležni inspektori za specifične djelatnosti.
Ovo je značajna degradacija u odnosu na dosadašnji zakon koji je bio na snazi od 18. avgusta 2009. godine. Jedina dobra strana je javni elektronski registar koji smo uspostavili 16.12.2025. godine, jer će zanatlije postati vidljivije, a potrošači obavješteniji. Pozdravljamo i snižavanje novčanih kazni na maks. 20.000 eura za pravna lica, iako je i to previsoko, jer bi dosadašnji stostruki iznos na najnižu cijenu rada od 600 eura iznosio 60.000 eura za pravna lica, dok su kazne za preduzetnike/ce do sada bile izjednačene sa kaznama za pravna lica, a sada su do 6.000 eura, što je opet u oba slučaja previsoko.
Biznis.me: Što za Vas znači ukidanje obaveznog majstorskog ispita za tzv. složene zanate?
Marđonović: To je katastrofalan potez, jer ukidanje obaveznog majstorskog ispita za tzv. složene zanate i njegovo svođenje na alternativu, izjednačavajući najviši nivo kvalifikcija u zanatstvu čak i sa najnižim mikrokvalifikacijama (čl. 6 st. 1 t. 2). To će ozbiljno ugroziti profesionalne standarde, sigurnost potrošača i konkurentnost privrede sprječavajući recipročno slobodu pružanja prekograničnih usluga. Iskustvo i tradicija se ne priznaju, traže se papiri bez pokrića, zanatstvo se svodi na upravni postupak i zatvaraju se vrata najvećeg slobodnog tržišta na svijetu. Pri tome se ne može ni steći najveći broj uslovljenih kvalifikacija u domaćem sistemu. Isključujemo se iz ovih (ne)odgovornosti. Predlagali smo bezbolnu tranziciju a dobili besmisleno rješenje koje nema niko ni u regionu.
Pozivamo na dobrovoljno iskorišćavanje momentuma usklađivanja s EU zbog timing-a i sve jačih ekonomskih sila koje se moraju izdržati. Zamjeramo Zakonodavcu da nije čitao predlog ili je ignorisao negativno mišljenje ministarstva finansija. Iako podržavamo obavezno članstvo zbog glasa i jednake zastupljenosti svih zanatlija, ono nema smisla bez pravih javnih ovlašćenja za dopuštenje ulaska u struku. Jednom rečenicom novi zakon ne rješava ključne probleme u zanatstvu, nego ih proširuje, produbljuje i čini nazadnijim.
Biznis.me: Koliko ima registrovanih zanatskih firmi, koliko ljudi zapošljava zanatski sektor i koliki je godišnji prihod?
Marđonović: Statistički podaci o zanatstvu u Crnoj Gori (presjek 16.12.2025.) pokazuje da postoji 38.407 aktivnih privrednih subjekata u zanatstvu, 87.809 zaposlenih i 15.193 aktivnih privrednih subjekata koji nisu prijavili zaposlene, a morali bi makar vlasnika ili odgovorno lice. Realno zanatstvo je na kraju prošle (2025.) godine imalo minimum 102.996 zanatlija. Godišnji prihod u 2024. godini iznosio je preko 5,75 milijardi eura, dok 27.672 subjekta nisu predala finansijske izvještaje.
Biznis.me: Bliži se 13. februar, rok do kojeg se svi koji obavljaju zanatsku djelatnost moraju registrovati, u suprotnom slijedi kazna. Kakva su iskustva u razgovoru sa zanatlijama?
Mrđonović: Na osnovu razgovora sa zanatlijama, uočavamo dva dominantna problema, i to da dio njih potcjenjuje obavezu, sa stavom „neće to baš mene“ ili „jači sam od države“, dok je drugi dio ozbiljno zbunjen institucionalnim vakumom. Traže im se formalne kvalifikacije koje, za veliki broj zanata, moraju imati uprkos iskustvu a realno nema gdje ni da ih steknu. Najveći broj je nezadovoljan upravo činjenicom da im se ne priznaje dugogodišnje iskustvo i tradicija. To je diskriminacija, jer se čak i kod oglasa za zapošljavanje ne smije tražiti samo diploma, već se mora naglasiti „ili ekvivalentno iskustvo“.
Biznis.me: Koje su oblasti najviše pogođene?
Marđonović: Najviše su pogođeni tzv. složeni zanati, odnosno djelatnosti za koje se mora imati odgovarajući tip kvalifikacije pa se majstor izjednačava sa šegrtom u zasnivanju egzistencije. Majstorski ispit postoji u svim državama kontinentalnog prava zbog zaštite potrošača, osiguranja kvaliteta stručnog obrazovanja, kao i zaštite od opasnosti po zdravlje i život. Zvuči nevjerovatno da je za zanate koji direktno utiču na bezbjednost i zdravlje građana majstorski ispit opciona formalnost. To je isto kao kada bi se u medicini, avijaciji ili pravosuđu ukinuli ispiti i kada bi svako mogao da operiše, vadi zube ili vozi putnički avion.
Biznis.me: Što znači registar zanatlija i status „šifre“? Je li zanatlija „šifra“ ili majstor po novim pravilima?
Marđonović: U EU, Registar zanatlija ima ulogu javnog jamca – on je dokaz i garancija dopuštenja za ulazak u struku. Sa našim zakonom služi kao šifrarnik djelatnosti i pretraživač pripadajućih zanata. Na osnovu toga ne možemo garantovati stručnost, jer svi znamo vrijednost naših zvaničnih i tržišnih diploma i svjedočanstava. Međutim, za one koji razumiju da im u privredi „ćaga“ ne garantuje egzistenciju i budućost, obezbjedili smo gotovo sve što postoji i na zapadu. Ako polože majstorski ispit koji smo usaglasili sa njemačkim, neće im stajati samo „šifra“ uz ime i naziv firme, kao većini, nego i dokaz o najvećoj osposobljenosti.
Biznis.me: Koliko je prepoznat značaj zanatstva u Crnoj Gori i kakav je kapacitet državne administracije za sprovođenje majstorskog ispita?
Marđonović: Zanatstvo je kod nas sistemski zanemarivano – od privatnika koji su u socijalizmu smatrani državnim neprijateljima, preko percepcije 90-ih godina da je „mala privreda – velika prevara“, pa sve do narativa koji je do skoro preovladavao da zanati kod nas izumiru.
Tek je s objavom Registra zanatlija i prvim konjunkturnim izvještajem od 13.01.2026. postalo jasno da je zanatstvo zapravo najjači sektor u Crnoj Gori. Samo 11K zanatlija, koji su predali bilanse u 2024. godini od ukupno 38K registrovanih, prihodovalo je skoro duplo više od Vlade u istoj godini. Međutim, umjesto poziva na dijalog svjedočimo pritiscima i novom obliku animoziteta. Ministarstvo ukida zakonske odredbe saopštenjem za javnost, dezinformiše zanatlije u direktnim porukama, stvara konfuziju u pogledu Registra i još se više i jače miješa u rad samostalne i nezavisne zanatske samouprave, podstrekavajući podjele u zanatstvu.
U takvom ambijentu nije realno nadati se javnim ovlašćenjima za polaganje majstorskih ispita, a šta drugo i očekivati od administracije koja zanate i dalje naziva „industrijama“. To je najbolji pokazuje koliko razumiju razliku između zanatske radionice i fabričke trake. Međutim, gdje mnogi vide problem, zanatlije vide priliku, tako da smo i mi ojačali zahvaljujući teškim i volonterskim uslovima stvaranja.
Biznis.me: Ko će organizovati majstorski ispit za tzv složene zanate? Što je važnije papir ili vještina?
Marđonović: Kako Vlada i Zakonodavac gledaju na stvari, „papir“ (potvrda) je trenutno važniji od stvarne vještine. Zakon propisuje da ispite za tzv. složene zanate organizuje vladina prosvjeta, dok struka insistira da to moraju raditi zanatska komora i strukovna udruženja, kao što je to praksa u EU i regionu. Osim toga, u realnosti imamo „zakonski vakuum“, jer Država nema zanatskih kompetencija i infrastrukturu bez uključenja struke a mi imamo i jedno i drugo osim javno ovlašćenje da potpisujemo majstorska pisma. Međutim, kao što sam javno rekao, svuda na tržištu se vrednuju znanje i vještine a ne pravni osnov pečata. Svi koji žele pečat za znanje i kvalitet i jaču tržišnu poziciju, imaju kod nas u Komori sve na tacni.
Biznis.me: Kako je to regulisano kod susjeda i u zemljama EU?
Marđonović: U zemljama EU (poput Njemačke) ali i u regionu (Albanija, Kosovo, Sjeverna Makedonija), zanatske komore su stubovi ekonomije, nosioci dualnog obrazovanja i majstorskih ispita. Oni se nisu morali boriti ovoliko da ustroje zanatstvo. Naš zakon vodi u suprotnom smjeru, oduzimajući struci legitimna ovlašćenja ali nam ne brani da organizujemo pripreme za majstorski ispit i konkurisati Vladi kvalitetom, međunarodnom interoperabilnošću i rezultatima koji će govoriti sami za sebe.
Pročitajte još:
Biznis.me: Da li vještačka inteligencija može uticati na majstorstvo i uzeti primat u nekim sektorima?
Marđonović: Vještačka inteligencija ne može zamijeniti majstorstvo, jer roboti ne mogu popraviti krov, izraditi namještaj po mjeri ili razvući kore za burek. Međutim, ona može biti treća ruka zanatstvu što mi u Komori uveliko primjenjujemo. Osigurali smo na stotine AI asistenata kako bismo pomogli zanatlijama u informativnom, savjetodavnom i edukativnom smislu i svakodnevnom poslovanju. Ako ste pratili ovogodišnji Svjetski ekonomski forum u Davosu, sigurno ste upoznati s izjavom vlasnika čuvene fabrike čipova i procesora za obradu grafike, nVidia – Jensena Huanga, koji je izjavio da zbog vještačke inteligencije neće nužno doći do gubitka poslova, naročito u zanatstvu, jer a AI-bum stvara ogromnu potrebu za kvalifikovanim zanatlijama kao što su: vodoinstalateri, električari, građevinski radnici, varioci, mrežni tehničari i druge zanatlije, naročito za izgradnju i opremanje data centara, fabričkih pogona i infrastrukture za AI sisteme. Trenutnu fazu je nazvao “najvećim infrastrukturnim projektom u ljudskoj istoriji”, jer AI zahtijeva ogromne količine energije, podatkovne centre, objekte za obradu čipova i “AI fabrike”, gdje su plate u nekim slučajevima već dosegle šestocifreni nivo zbog velike potražnje i manjka radne snage.
Naš cilj je da osposobimo naše zanatlije na najvišem mogućem nivou i opremimo ih najboljim AI alatima kao što su npr. instalAI™, prvi i jedini Custom GPT na svijetu za HVAC branšu ili Dulcinea™, prvi glasovni AI concierge u turizmu i drugi. Prošlo je doba korote i suše kao usuda, provincija nije stanje na geografskoj karti nego stanje svijesti.
Biznis.me: U kojem gradu posluje najveći broj zanatlija, a u kojem najmanji?
Marđonović: Najviše zanatskih privrednih subjekata imamo u Podgorici – njih 11.481. Oni zapošljavaju 30.679 osoba, a generisali su 2,47 milijardi eura prihoda u 2024. godini. Najmanje ih je u Šavniku – njih 31 sa 37 zaposlenih i 1,03 miliona eura prihoda.
U Podgorici je najviše građevinskih subjekata – njih 3.494 sa 9.711 zaposlenih i 968 miliona eura prihoda. Slijede hotelijerstvo, gastronomija i ugostiteljstvo sa 2.646 subjekata, 7.172 zaposlenih i 265 miliona eura prihoda.
Na trećem mjestu su zanati za zdravstvenu i ličnu njegu, hemijski zanati i zanati za čišćenje – njih 1.009, dok zanati za medije, umjetnost, dizajn, grafiku, štampu, komunikaciju i reklame broje 888 firmi. Metal i elektrika ima 802 subjekta, prehrambeno zanatstvo 399, odjeća, obuća, tekstil i koža 381, a drvo i plastika 325 subjekta.
Što se tiče Šavnika, najviše zanatlija imaju u hotelijerstvu, gastronomiji i ugostiteljstvu – njih 18 privrednih subjekata, devet u građevinarstvu i uređenju prostora, dvoje za drvo i plastiku i po jedan za odjeću, obuću, tekstil i kožu, te zdravstvenu i ličnu njegu.
Biznis.me Kakav je odnos između sjevera i juga države?
Marđonović: Zvanični konjunkturni podaci daju precizan broj i stanje po gradovima i zanatskim sektorima. Najjači gradovi su Podgorica, Budva, Bar, Herceg Novi i Ulcinj, pa tek onda slijedi Nikšić, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Pljevlja i Kolašin na sjeveru. Osnivanje regionalnih zanatskih komora bi trebalo pod hitno pokrenuti počevši od sjevera taj jaz pokušati premostiti digitalizacijom kako bi usluge postale dostupne svim zanatlijama, bez obzira na geografsku udaljenost.
Biznis.me Koji su zanati najbrojni, što nam to govori?
Marđonović: Najbrojniji su zanati iz sektora građevinarstva i uređenja prostora (10.890 subjekata) te hotelijerstva i gastronomije (10.629 subjekata). To nam govori da su zanatstvo i turizam „kičmeni stub“ ekonomije. Stanje po konkretnim zanatima ćemo saznati tek nakon završetka upisa u Registar zanatlija.
Biznis.me: U vrijeme kada tržište rada vapi za majstorima, kuvarima, vozačima i građevinskim radnicima – podgoričke srednje stručne škole suočavaju se sa nedostatkom interesovanja. Kako motivisati mlade da se školuju u tim oblastima?
Marđonović: Zanatska komora predlaže nekoliko načina za motivaciju mladih na školovanje u zanatstu:
-Kreirali smo moderni AI alat za profesionalnu orijentaciju usmjerAI™, koji pomaže mladima da otkriju svoje talente i usklade ih sa potrebama tržišta.
Zagovaramo uvođenje pravog dualnog obrazovanja kroz programe poput Fit4Future™, koji omogućava učenje kroz praksu u realnim uslovima poslovanja i uz majstore-mentore, čime se stiču vještine koje nijedna škola ne može pružiti. Afirmišemo zanatstvo kao jedini nezamjenjivi sektor i sigurni izvor prihoda u doba automatizacije i vještačke inteligencije. Maksimalno smo smanjili troškove za pripremu majstorskih ispita putem online platformi. Majstorskim pismom jamčimo mladima konkurentnost i mogućnost prekograničnog pružanja usluga.
Pročitajte još:
U razgovoru za portal Biznis.me, izvršni direktor Zanatske komore Crne Gore, Boris Marđonović kazao je da očekuje da će se, ipak, izboriti za funkcionalan zakon o zanatstvu i jedinstven sistem zanatskih kvalifikacija kroz javna ovlašćenja, kako bi dobili snažnu i otpornu privredu koja je garant i državnosti i blagostanja. Dugogodišnje iskustvo i samostalno ostvareni rezultati, tvrdi, idu u korist i zadovoljstvo svih zainteresovanih strana, prije svega privrednika i zaposlenih, a zatim i učenika, roditelja i potrošača.
