Evropska centralna banka namjerava da usavrši svoje mehanizme razmjene valuta sa centralnim bankama drugih zemalja kako bi im olakšala pristup eurima u vremenima krize. Ovaj potez je dio šire strategije kojom ECB želi ojačati međunarodnu ulogu eura.
Predsjednica ECB-a Christine Lagarde je u ponedjeljak članovima Evropskog parlamenta najavila da će banka raditi na takozvanim swap linijama. To su aranžmani između centralnih banaka putem kojih one jedna drugoj stavljaju valute na raspolaganje. Takav sistem je posebno važan u vremenima finansijskih previranja, kada bankama i drugim finansijskim institucijama mogu iznenada zatrebati dolari, euri ili druge strane valute, prenosi Poslovni.hr.
Kako funkcionišu swap linije?
Jednostavno rečeno, dvije centralne banke se dogovaraju o razmjeni valuta pod unaprijed određenim uslovima, uz obavezu da kasnije ponište transakciju. Na primjer, strana centralna banka može primiti eure od ECB-a, a zatim ih staviti na raspolaganje bankama u svojoj zemlji.
Ovo smanjuje rizik da će se privremena nestašica određene valute razviti u ozbiljniji problem na finansijskom tržištu.
ECB već ima swap aranžmane s nizom velikih centralnih banaka, uključujući američki Fed, Banku Engleske, Banku Japana, Banku Kanade, Švajcarsku nacionalnu banku i Narodnu banku Kine.
„Radićemo na ‘swap linijama’ kako bismo osigurali da bolje odgovaraju na imperative suverene eurozone i snažnog eura“, rekla je Lagarde poslanicima Evropskog parlamenta.
Zašto je ovo važno za euro?
Swap linije imaju dvostruku ulogu. One omogućavaju bankama izvan eurozone da lakše pristupe euru u vrijeme krize, ali istovremeno bankama u eurozoni pružaju pristup drugim važnim svjetskim valutama kroz slične aranžmane.
Što je euro dostupniji i pouzdaniji u međunarodnim finansijskim transakcijama, veća je vjerovatnoća da će ga banke, kompanije i države češće koristiti izvan same eurozone.
Zato ECB najavljene promjene vidi kao dio strategije za jačanje globalne pozicije zajedničke evropske valute.
Postoji još jedan mehanizam
Pored swap linija, Eurosistem ima i zaseban mehanizam poznat kao EUREP. Omogućava stranim centralnim bankama da pozajmljuju eure pružajući visokokvalitetne vrijednosne papire denominovane u eurima kao kolateral.
Pročitajte još:
Za razliku od klasičnog valutnog swapa, ovdje se euri dobijaju zalaganjem vrijednosnih papira.
Sistem implementiraju njemačka, španska, francuska, italijanska i holandska centralna banka, dok ECB postavlja zajednička pravila i koordinira implementaciju.
Maksimalni iznos koji jedna centralna banka može dobiti putem ovog mehanizma je 50 milijardi eura. Prema Reutersu, ECB je već primila skoro 30 zahtjeva za pristup proširenom sistemu.
Jačanjem swap linija i repo mehanizama, ECB želi stvoriti širu sigurnosnu mrežu za euro i istovremeno povećati njegov značaj u međunarodnom finansijskom sistemu.
