Dječiji dodatak ne smije biti teret za državu već ulaganje u budućnost

Ukoliko bi učenik u Crnoj Gori dječiji dodatak trošio isključivo na užinu, dnevno bi tokom 20 radnih dana, jednog mjeseca, na raspolaganju imao 1,5 euro. Za taj iznos mogao bi kupiti (ako bi se odlučio za zdravi napitak) jedan voćni sok bez dodatog šećera i ništa više. Ukoliko bi kalkulisao kako da pojede više, nezavisno od kvaliteta, kupio bi kiflu i flašicu vode.

“Uprkos činjenici da se svako treće dijete u Crnoj Gori nalazi u zoni siromaštva i da je Crna Gora šesta u Evropi po broju gojazne djece školskog uzrasta, naša vlast nema namjeru da mijenja postojeće stanje”, kazala je za Biznis.me Marina Medojević, ekonomistkinja i predsjednica NVO Banka hrane Crne Gore, ističući da posredstvom te organizacije, 15 godina pokušava da „nagovori“ vlast da uvede besplatne zdrave užine đacima u saradnji sa domaćim proizvodjačima (mljekarama, pekarama, proizvođačima voća i povrća…) ali, tvrdi naša sagovornica, to je do sada prošlo bezuspješno.

Dječiji dodatak nije dovoljan ni za predškolce, jer boravak u vrtiću skuplji je 20 eura od novca koje dijete dobije od države.

“Za porodice dobrog imovnog stanja dječiji dodatak nije važan činilac u mjesečnim primanjima, dok je za porodice lošijeg imovnog stanja veoma značajan. Ova činjenica ne signalizira niti obavezuje donosioce odluka da prilagode socijalnu politiku porodici u kojoj dijete živi”, kazala je Medojević.

Ona naglašava da i ove godine na inicijativu za povećanja dječijih dodataka (ovaj put na osnovu peticije koju je potpisalo oko 23.000 građana) nije bilo sluha od strane vlasti.

“Dječiji dodatak, kao i uopšte sfera socijalnog staranja, nerijetko partijama služe za politička nadgornjavanja i isticanje zasluga ko je čemu doprinio. Skoro svi pozitivni pomaci koji su se desili, uglavnom su nastali usljed političkih kalkulacije jer u samoj osnovi nose nepravnopravan odnos prema djeci. Ograničenje broja djece u porodici koje su mogle primati dječiji dodatak, isti iznos dječijeg dodatke nezavisno od socijalne slike porodice, samo su neki od njih”, ističe Medojević.

Naša sagovornica navodi da bi dječiji dodatak morao pokriti osnovne troškove djeteta, ukoliko oni nisu besplatni, kao što je slučaj u državama socijalne pravde: užina, udžbenici, školski materijal, prevoz, vannastavne aktivnosti…

Minimalna plata manja od varijabile poslanika

U poređenju sa poslaničkim dnevnicama ili nadoknadama u Odborima, dječiji dodatak je poludnevni trošak za mnoge donosice odluka.

“Izvršna i zakodavna vlast ne brinu o kvalitetu života građana, a nadoknade preko plate primaju za rad koji obavljaju u toku radnog vremena (učešće u raznim komisijama, radnim tijelima, odborima). Najčešće ne žele da prihvate rad u tim tijelima ako nisu dodatno plaćeni, što je sramota. Primanje varijabila je vrlo važno i osjetljivo pitanje, i dotiče samu srž socijalne nepravde”, ističe Medojević.

kako kaže, Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti se očekuje kao zrak sunca u smrznutoj dolini već dvije godine.

„Rečeno je biće u trećem kvartalu ove godine, ističe lagano i četvrti. Naše socijalno sunce izgleda još nije usmjereno ka onima koji nemaju, već obilato grije one kojima previre. Iako je socijalni budžet svake godine, pa i ove, sve veći – njegova struktura je upitna. Naime, u njemu se nalaze mnoge stavke koje ne moraju i nisu vezane za siromaštvo pa otud kriva slika u javnosti, kazala je za portal Biznis.me ekonomistkinja i predsjednica NVO Banka hrane Crne Gore, Marina Medojevi