Još jedan 8. mart je iza nas, kada se žene prebrojavaju na one koje su dobile poklon, i one kojih se niko nije sjetio. Malobrojni poslodavci koji su, juče, poštedjeli žene od obaveza na poslu, radeći kraće, upoređuju rezultate njihovog učinka sa, kolegama, muškaracima. Nejednačina je riješena, ali će žene, od danas, opet zavrnuti rukave, „prebaciti normu“ i na kraju mjeseca primiti manju platu od muškaraca, jer su žene. Od borbe za prava žena, jednakost, socijalnu pravdu i unapređenje njihovog položaja u svim segmentima društva se napredovalo, ali selektivno, kaže za Biznis.me, predsjednica NVO „Banka hrane“ Marina Medojević.
„U Crnoj Gori se za Osmi mart nagrađuju žene koje imaju platu, dok se zaboravljaju one koje nemaju ni za hljeb. Jučeranji dan mogao bi se nazvati praznikom privilegovanih žena. Dok institucije dijele pažnju (novac, vaučere za trgovinu) zaposlenim ženama i troše milione eura iz budžeta, hiljade nezaposlenih majki, žena bez penzije, kao i onih sa minimalnom penzijom, i žena koje su cijeli život radile neplaćene poslove, ostaju potpuno nevidljive“, naglašava Medojević.
Naša sagovornica godinama postavlja pitanje, bez odgovora nadležnih, što je sa hiljadama žena čiji rad se ne vidi.
„To su žene koje su decenijama radile neplaćene poslove u domaćinstvu. Žene koje su radile bez osiguranja i nikada neće dobiti penziju. Žene koje su decenijama nezaposlene jer ih teren nije prepoznao. Majke koje same podižu djecu i koje poslodavci nerado zapošljavaju jer nemaju kome ostaviti bolesno dijete“, kaže Medojević.
Ona ističe da u zemlji u kojoj žene obavljaju više od polovine poslova na porodičnim imanjima, svega njih 12,9 odsto ima vlasništvo nad zemljom.
„Drugim riječima one rade, ali nemaju imovinu, sigurnost ni pravo na dostojanstvenu starost. Zato je licemjerno govoriti o pravima žena jednom godišnje, dok su najsiromašnije žene gotovo izbrisane iz politika socijalne zaštite. Ako država već nema volju da pomogne ‘nevidljivim’ ženama, onda bi bilo poštenije da prestane da Osmi mart koristi za političke poruke. Društvo koje slavi žene samo kada su zaposlene u institucijama – zapravo ne slavi žene, nego privilegije“, kaže Medojevićka.
Ona podsjeća da je Osmi mart univerzalni simbol vjekovne borbe žena da žive u svijetu jednakih prava i jednakih šansi. No, taj dan, upozorava,da borba još nije završena.
„Žene se i dalje suočavaju sa ekonomskim nejednakostima, nasiljem u porodici, neravnopravnim položajem na tržištu rada i nedovoljnom zastupljenošću u procesima odlučivanja. Posebno zabrinjava činjenica da su žene i dalje češće među dugoročno nezaposlenima. Njihov put do zaposlenja često je teži jer prepreke nijesu samo tržišne, već i socijalne i porodične“, navodi naša sagovornica.
Kako kaže, u kreiranju politika zapošljavanja razvijaju se programi usmjereni na ekonomsku aktivaciju žena , fleksibilni modeli rada, podrška samohranim majkama i ženama koje brinu o djeci i starijim članovima porodice.
Više od vijeka ženskog radničkog pokreta
Prošlo je 115. godina kada je više od milion žena i muškarca u Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj prisustvovalo skupovima na kojima je zahtjevano da žene glasaju na izborima, da im se omogući da zauzimaju javne položaje, da imaju pravo na rad i stručno obrazovanje. Od svega, u zemljama na Balkanu posebno, ali i drugim, žena se mnogi sjete pred izbore obećavajući im tada brda i doline.
Brojke pokazuju da žene u kući rade dvostruko više od muškaraca, a upola manje na plaćenim poslovima od muškaraca. i manje zarađuju od njih za isti posao. Nerijetko poslije smrti roditelja jedini nasljednik je sin, dok ćerka ostaje bez nasljedstva. Sve ovo govori da borba koju je simbolično započela Klara Cetkin, u mnogim djelovima svijeta, i dalje traje.
Pročitajte još:
Ekonomska nejednakost alarma za sve zemlje
I Vijeće za regionalnu saradnju je povodom Međunarodnog dana žena, skrenulo pažnju na ukorijenjene razlike u zapošljavanju i platama žena i muškaraca na tržištu rada u cijelom regionu Zapadnog Balkana, što ističe potrebu za pojačanim i bolje koordiniranim nastojanjima da se obaveze poštivanja rodne ravnopravnosti pretvore u konkretne rezultate.
“Podaci pokazuju da je u prosjeku samo 51 odsto žena na Zapadnom Balkanu zaposleno, u poređenju sa 70 odsto muškaraca, što je razlika od skoro 20 posto, odnosno skoro dvostruko više od prosjeka rodnih razlika u Evropskoj uniji. Stopa aktivnosti žena je nešto manja od 55 odsto, što je značajno manje od prosjeka EU od 70 odsto”, kazali su iz RCC-a i navode da je perspektiva mladih žena je posebno teška.
“U regionu je u prosjeku samo 18 odsto njih zaposleno, dok je 28 odsto nezaposleno, što je dvostruko više od prosjeka Evropske unije. Takođe je i veća vjerovatnoća da žene obavljaju slabo plaćene poslove, poslove na crno ili na pola radnog vremena, pri čemu su i u manjem broju zastupljene u oblasti nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike, kao i na rukovodećim položajima”, piše u saopštenju.
Razlike u platama i dugoročna finansijska nesigurnost dodatno, kako kažu, otežavaju postojeće probleme.
“Procjenjuje se da je razlika u platama žena i muškaraca u regionu između 9 odsto i 12 odsto, a ove brojke su često zasjenjene visokim stopama neformalnog rada i ograničenom transparentnošću plata. Prema analizi koju su zajedno radili Razvojni program Ujedinjenih nacija i Vijeće za regionalnu saradnju, penzije žena u regionu su oko 40 odsto manje od muškaraca, što ukazuje na godine niskih plata, prekida karijera i neformalnog rada”, navodi se u saopštenju.
