Donald Trump je izjavio da njegov plan za preuzimanje kontrole nad 65 milijardi barela venecuelanske nafte ima više ciljeva: povećanje američkih rezervi nafte, privlačenje investicija u posrnuli energetski sektor Venecuele i snižavanje cijena benzina za Amerikance.
Međutim, neobičan sporazum s privremenom vladom Venecuele, objavljen na društvenim mrežama u petak s malo detalja, imao bi mali uticaj na cijene goriva godinama i predstavlja finansijske i pravne rizike za kompanije koje žele iskoristiti njegovu prednost, rekli su analitičari za Financial Times, prenosi SEEbiz.
Hoće li biti političke reakcije?
Stručnjaci su upozorili da ako sporazum ojača osjećaje unutar Venecuele da američka vlada iskorištava njene prirodne resurse, to bi takođe moglo izazvati političku reakciju koja destabilizuje privremenu predsjednicu Delcy Rodríguez, ključnu saveznicu Trumpove administracije.
„Cilj SAD-a je smanjiti rizik privatnih dugoročnih investicija, ali značajni politički rizici i u Washingtonu i u Caracasu ograničiće uticaj plana“, rekao je Bob McNally, osnivač konsultantske kuće Rapidan Energy Group. Pod pretpostavkom da sporazum prođe „pravnu provjeru“ nakon što se objave svi detalji, novi američki predsjednik bi ga „barem preispitao, ako ne i raskinuo“ 2029. godine, tvrdio je.
„Demokratski nasljednik predsjednika Trumpa bi možda radije preusmjerio pristupe državnog kapitalizma poput ovog s nafte na obnovljive izvore energije i otkazao ga. Čak i ako bi republikanski nasljednik odlučio podržati investicioni okvir, budući venecuelanski režim mogao bi se odlučiti za njegov raskid, kao što je to učinio dva puta prije“, rekao je McNally.
Neki stručnjaci kažu da bi učešće Alejandra Betancourta kao partnera u ovom poduhvatu moglo odvratiti investitore.
Prema sporazumu, Washington planira preuzeti 35 posto udjela u North American Blue Energy Partners, privatnoj kompaniji kojom upravlja Alejandro Betancourt, kontroverzni venecuelanski biznismen koji je vlasnik druge najveće privatne naftne kompanije u zemlji. To bi SAD-u dalo pravo da kupi, po troškovima proizvodnje, zagarantovanih 20 posto udjela u svim trenutnim i budućim poljima kojima kompanija upravlja.
Washington bi takođe imao pravo prečeg odbijanja preostalih 80 posto proizvodnje, kako bi osigurao zagarantovano snabdjevanje u vanrednim situacijama.
NABEP planira dodijeliti licence ili formirati zajednička ulaganja s energetskim grupama za razvoj 17 venecuelanskih naftnih polja putem 100-godišnjih koncesija, prema brifingu Bijele kuće.
Bijela kuća je saopštila da su „većinu dodatnih naftnih polja kojima će NABEP upravljati“ prethodno kontrolisale ili njima upravljale ruske i kineske grupe.
Namjera stvaranja privatne kompanije koju podržavaju SAD s drugim najvećim rezervama privatne naftne kompanije na svijetu nakon Saudi Aramca šokirala je američku naftnu industriju, koja nije bila obaviještena o planu prije Trumpove objave.
Značajne prepreke
Tri najveće američke naftne grupe, ExxonMobil, ConocoPhillips i Chevron, odbile su da komentarišu sporazum, koji ima za cilj prevladati nevoljkost američkih kompanija da investiraju u zemlju koja je posljednjih decenija eksproprisala milijarde dolara američke imovine.
Pored političkih rizika ulaganja u zemlju u kojoj je američka vojska u januaru izvršila raciju kako bi zarobila bivšeg lidera Nicolása Madura, postoje tehničke i finansijske prepreke za iskorištavanje venecuelanske nafte. Većina resursa zemlje je teška nafta, ekstra gusta, nalik katranu sirova nafta koja ne teče lako i zahtijeva specijalizovanu opremu i vještine za proizvodnju.
„Potrebna ulaganja su ogromna, potencijalno blizu 100 milijardi dolara tokom vremena, jer problem nije samo bušenje bušotina. Venecueli su potrebni sistemi za sakupljanje, cjevovodi, energija, nadogradnja kapaciteta, razrjeđivač, logistika i rehabilitacija teško degradirane infrastrukture“, rekao je Schreiner Parker, partner u istraživačkoj grupi Rystad Energy.
Rekao je da bi moglo potrajati 10 godina da se razvije 17 naftnih polja u sporazumu i poveća proizvodnja nafte u zemlji za oko 1,5 miliona barela dnevno, što znači da je bilo kakva otplata američkim potrošačima kroz niže cijene benzina i dizela daleka perspektiva.
Značajan pad proizvodnje
Venecuela proizvodi oko 1,12 miliona barela nafte dnevno, što je djelić od 3,5 miliona barela dnevno koliko je crpila na svom vrhuncu 1970-ih i manje od desetine američke proizvodnje od 13,8 miliona barela dnevno.
Nekoliko stranih investitora u venecuelansku naftnu industriju na kopnu pokazalo je spremnost da prošire svoje postojeće poslovanje, sve dok Caracas ublaži svoj poreski i tantijemski režim. Očekuje se da će Chevron ove sedmice najaviti proširenje svojih venecuelanskih naftnih operacija – sporazum postignut izvan Trumpovog novog sporazuma – ali privlačenje novih igrača u zemlju ostaje teško zbog izazova poslovanja tamo i manje rizičnih prilika na drugim mjestima.
Jedan američki investitor koji je nedavno posjetio Venecuelu kako bi istražio potencijalne investicije rekao je za FT da njegovo interesovanje za zemlju opada: „Manje se radi o politici, a više o onome što sam vidio kao prilike, tako da nagrada nije vrijedila rizika.“
Ali politika sporazuma u Washingtonu i Caracasu puna je složenosti i rizika koji odvraćaju potencijalne investitore ako ne osjećaju da će se dugoročno održati.
Visoki demokrati su već oštro kritikovali sporazum kao „korupciju epskih razmjera“, sugerišući da će, ako stranka pobijedi na međuizborima u novembru, detaljno ispitati sporazum.
„Budimo jasni: ovo nije pobjeda. Ovo je dokaz da je Trump izložio našu vojsku riziku kako bi dobio venecuelansku naftu za svoje prijatelje milijardere“, rekao je Chris Van Hollen, senator iz Marylanda.
Pročitajte još:
Neki stručnjaci upozoravaju da sporazum krši venecuelanski ustav i kažu da bi Betancourt, koji se suočio s istragama o pranju novca u Švajcarskoj, kao partner u ovom poduhvatu mogao odvratiti investitore.
„Teško mi je razumjeti: kako je davanje Betancourtu ili Pentagonu centralne uloge u upravljanju ogromnim rezervama nafte Venecuele u nacionalnom interesu Venecuele?“, rekao je Ricardo Hausmann, ekonomista sa Harvarda i ministar planiranja u venecuelanskoj vladi početkom 1990-ih.
Priča o novoj eri neokolonijalizma u Venecueli, podstaknuta Trumpovim sporazumom, već je podigla tenzije na ulicama Caracasa, gdje su ljevičarske grupe u subotu demonstrirale protiv američkog „starateljstva“ nad Venecuelom. Pojedinci iz opozicije takođe su kritikovali sporazum.
Elias Ferrer, osnivač Orinoco Researcha, rekao je da će način na koji je Trump najavio sporazum, kao da će SAD posjedovati rezerve Venecuele, uzrokovati daljnje probleme za Caracas.
„To izaziva negativne reakcije. Ne mislim da će se to materijalizovati u nešto veliko ove godine, ali će se vremenom razviti u ogorčenje koje je usmjereno ne samo protiv Delcy Rodríguez, već i protiv Trumpa i Sjedinjenih Država.“
