U vrijeme kada mladi sve više odlaze sa sela, traže posao u administarciji, ili jednostavno žele na brzinu da dođu do novca, tri mladića, Lazar Jovović, Miloš Popović i Petar Razić, odlučili se suprotno od toga. Drugari iz najranijeg djetinjstva, dijelili su graditeljske ideje već tada. Iako su srednjoškolsko i visoko obrazovanje sticali na različitim adresama, viziju iz djetinjsta pretvorili su u stvarnost. Crnogorsko, pivsko selo, Bajovo Polje, svojim projektom postavljaju na turističku mapu.
Malo ko, od mlađih u Crnoj Gori, ali i starijih, zna za Bajovo Polje nadomak Plužina. Migracija stanovništva tu je vidljiva. Iako selo ima dobar geografski položaj, plodno zemljište i naročito završetkom bulevara Nikšić-Plužine, dobru putnu infrastrukturu, mještani se mogu na prstima prebrojati. Malobrojnima u selu kao što su Mijo i njegova sestra Rajka Jovović, nedostaju razgovor i sa nekim da podijele ručak.
Kad su čuli da će imati mlade komšije, njihovoj sreći nije bilo kraja. A saznanje da će selo biti na turističkoj mapi posebno ih je obradovalo. Mijo je ovim momcima, često bio i od fizičke pomoći, a kad nije mogao, ili stigao, zbog svojih obaveza na imanju, podršku im je davao, a to i dalje čini, lijepim riječima. Za Lazara, Petra i Miloša to je najveća pomoć koju su dobili, posebno što se na selu živi teškim životom, punim obavezama.
Nije bilo tako davno kad su iz sela otišla muška čeljad u najjačim godinama, kako bi u gradu radili za platu i podstanarski život. Na selu su ostali vremešni starci željni razgovora. Godinama unazad, kad je snijeg znao da napada, do njihovih kuća, po nekoliko mjeseci, nije niko dolazio. Željni su bili priče. Poduhvat ovih mladih ljudi, vraća nadu da će život na selu, biti privilegija mnogih.
“Od ideje do realizacije nizali su se različiti planovi. Prvo zasadi šljiva, pa lješnika, da bi na kraju shvatili da to nijesu stvari koje su toliko privredljive, jer previše zavise od vremenskih prilika i neprilika, i onda smo došli na ideju da gradimo etno selo, jer piva zaslužuje bolju turističku ponudu, a mi smo tu da doprinesemo”, priča za Biznis.me Lazar Jovović, koji sa prijateljima radi na imanju svoga đeda.
U tome su ga bez razmišljanja podržali drugovi. Baš kao i on, zaljubili su se u taj predio, i bez i malo subjektivnosti tvrde da je to najljepši, netaknuti, dragulj Crne Gore, koji će oni pokušati, a uvjereni su i uspjeti da zažive.
“To imanje ima vrijednost ukoliko se valorizuje. Mislim da ne treba prodavati i na marketinški način posmatrati da se otuđimo od đedovine. Tako da , mi smo odlučili da valorizujemo na taj način da imamo turističku ponudu”, objašnjava Lazar Razić i ne krije radost što je u ovom, kao i mnogim drugim idejama dobio podršku drugova iz djetinjstva.
Etno sela su sve prisutnija i istraživanja pokazuju da je potrebna bolja integracija, ponuda i profesionalizacija upravljanja turističkim kapacitetima. Naši sagovornici su uvjereni da je to sada rješivo. Zadovoljni su uslovima koje imaju, naglašavaju da lokalna vlast u Plužinama rade u korist svojih građana.
„Infrastrutura je bitna, kako putna, tako i vodovod i struja. To su ključne stvari za razvoj bilo kojeg regiona. To bi olakšalo ljudima da krenu u bilo koji poduhvat”, objašnjava Miloš Popović.
Piva odmor za dušu i aktivni turizam
Priroda je bila izdašna kada je gradila Pivu, kažu sagovornici našeg portala i nabrajuju što sve vrijedi posjetiti: Pivsko i Trnovačko jezero, prsten oko Durmitora koji povezuje Plužine sa Žabljakom, pećine, kanjon Komarnice, Pivski manastir…
“Boravak u Pivi je odmor za dušu i fizičku aktivnost. Jer, osim “izležavanja” u debeloj hladovini, tu su pješačenje, trčanje, vožnja bicikla,skupljanje plodova, zavisno od godišnjeg doba…Ovdj ene postoji vremenska prilika ili neprilika. Sve je dostupno”, objašnjava Lazar.
Kada se završi rekonstrukcija puta, od Podgorice do njihovog sela nadomak Plužina, stizaće se za sat vremena. I sad, dok su mašine na, i pored puta, ovim momcima nije teško da svakodnevno dolaze na imanje, koje će, nadaju se od ljeta biti puno gostiju.
„Iako su to do sada sve fizički poslovi, ne umorimo se. Radimo, pričamo i uživamo gledajući kako radovi napreduju“, kaže Petar Razić i objašnjava kada stigne deset kubika gradnje, oni su bageri. Uvidjevši da je skupo plaćati radnike, pojedine poslove radili su sami. Gledali na internetu, a ponajviše pitali komšiju Mija.
Pročitajte još:
Od fizičkog posla na imanju, teže im je kažu bilo prikupiti dokumentaciju.
„To je bio veliki izazov iz razloga što je bilo dosta nepoznatih stvari.Mnogo papirologije. je prošlo kroz naše ruke. Bili smo radoznali pa smo izvagali. Da bi počeli sa radom prikupili smo pet kg i 200 gr papira. Za nas je i to bilo izazovno“, objašnjava Miloš Popović, i kaže da bi volio da se radi na ubrzanju izdavanja raznih dokumenata,jer zbog toga bi mnogi odustali od ideje.
„Svako ubrzanje u izdavanju dobro dođe. Sad se mnogi poslovi,definitivno rade od kuće, pa bi bilo idealno i da se tako aplicira i dobija papir. Smanjile bi se bespotrebne gužve na šalterima, a zaposlenima dala prilika da na miru kontrolišu zahtjeve, ukazuju na, eventualne propuste, i izdaju dokumentaciju. To bi sigurno ubrzalo i pojednostavilo proceduru“, naglašavaju sagovornici portala Biznis.me.
Turisti i iz Meksika
Piva je iz godine u godinu sve atraktivnija turistima. Nije samo prolazna stanica, već mjesto koje se bira za odmor i rekreaciju. Izgradnjom etno sela, učiniće je, uvjeren je još dostupnijom, jer ljudi iz velikih gradova su, tvrdi, željni odmora u prirodi daleko do buke, asfalta, elektronike.
„Opština Plužine dobro radi na promociji svog kraja, i upravo koristeći društvene mreže, mnogi turisti, čak i iz dalekih krajeva, čuli su za ovaj predio, koji su prošle godine posjetili turisti iz 90 zemalja“, kaže Miloš.
On se prisjeća svog susreta sa Meksikancima. Od slučajnog susreta do boravka na placu.
„To je bila stvarno simpatična situacija. ja sam vozio od Nikšića prema Pivi, oni stopirali i na jednom kartonu je pisalo Piva. I ja sam stao i htio da ih prebacim do Plužina i ako je to nekih 15 minuta udaljeno od nas , ali rekoh došli turisti pa je lijepo da ponesu dobar glas iz Crne Gore. Pričamo i kažem da radimo etno selo, a oni poželješe da vide,I pošli smo. Oni oduševljeni, a ja iznenađen da im je ovo treći put da dolaze u Plužine na odmor, a mnogi iz Crne Gore nikad nijesu bili“, priča nam Miloš sav srećan što će već prvih dana otvaranaj kućica moći da ih ugosti.
