Svjetski turizam ulazi u 2026. sa rastom, ali i sa više “crvenih lampica” nego prethodnih godina – od geopolitike i mogućih viznih barijera, do klimatskih ekstrema i turističke inflacije. Crna Gora je 2025. oborila rekorde po dolascima, ali je prosječan boravak skraćen, a pritisak na cijene i kvalitet usluge sve vidljiviji. – prenosi portal Investitor.
U 2026. ključno je pitanje: može li država na vrijeme spremiti sezonu, diverzifikovati tržišta i spasiti zimski turizam koji tone zbog manjka snijega i infrastrukture?
Svjetski turizam se u 2025. godini snažno oporavio od pandemijskih padova i čak premašio nivoe iz rekordne 2019. godine. U prvih šest mjeseci 2025. zabilježeno je oko 690 miliona međunarodnih turističkih dolazaka, što je 5% više nego u istom periodu 2024, odnosno oko 4% iznad nivoa prije pandemije. Prihodi od međunarodnog turizma dostigli su 1.734 milijardi dolara u 2024, što je 11% više nego 2023. i čak 14% iznad nivoa iz 2019. godine. Ovaj rast prati i povećana potrošnja putnika iz velikih emitivnih zemalja poput Kine, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih.
Međutim, uprkos ovim pozitivnim trendovima, stručnjaci upozoravaju da ekonomski i geopolitički faktori predstavljaju ozbiljan rizik za turizam. Visoke cijene prevoza i smještaja, odnosno “turistička inflacija” koja u 2024. iznosi oko 8%, počela je blago da popušta u 2025. (oko 6,8%), ali je i dalje znatno iznad pređašnjih nivoa. Zbog toga putnici sve češće traže bolju vrijednost za novac – biraju bliže destinacije, kraća putovanja ili troše manje na odmoru.
Takođe, globalna ekonomska neizvjesnost i smanjeno povjerenje potrošača utiču na spremnost za putovanja, pa je manjak optimizma treći po redu izazov za turizam u anketi UNWTO stručnjaka krajem 2025. godine. Geopolitičke tenzije i konflikti dodatno opterećuju turistička kretanja – oni su rangirani odmah iza ekonomske neizvjesnosti kao faktor rizika. Rat u Ukrajini i druge nestabilnosti preusmjerili su tokove putnika i doveli do novih administrativnih barijera (poput viza i sankcija), što se osjeća naročito u Evropi. Primjera radi, Srednja i Istočna Evropa i dalje zaostaju za 2019. po dolascima (oko 11% manje), dijelom zbog manjka turista iz Rusije i Ukrajine. S druge strane, tradicionalne mediteranske destinacije nadoknađuju taj manjak – Južna Evropa i Mediteran zabilježili su skroman rast od 3% u prvom polugodištu 2025. i oko 7% više turista nego 2019, zahvaljujući posjeti gostiju iz Zapadne Evrope i drugih regiona.
Osim ekonomskih i političkih, i klimatski faktori sve više utiču na globalni turizam. Ekstremne ljetnje vrućine, požari i oluje mogu odvraćati turiste ili pomjerati potražnju ka manje ugroženim periodima godine. Istovremeno, toplije zime i manjak snijega prijete zimskim destinacijama – evropski meteorolozi predviđaju dalji pad snježnih padavina na planinama, što će posebno pogoditi ski-centre bez infrastrukture za vještački snijeg. Globalno, turisti 2026. godine sve više traže autentične i održive doživljaje – mir u prirodi, kulturne sadržaje i kraća, učestalija putovanja umjesto masovnog turizma. Ovaj trend tzv. “quietcation” (tihe, relaksirajuće pauze) uočen je u istraživanjima vodećih svjetskih hotelskih grupacija, gdje preko 56% ispitanika navodi da im je glavni motiv putovanja odmor i punjenje energije u 2026. godini. To znači da destinacije koje mogu ponuditi mirnu prirodu, wellness i autentični ambijent mogu bolje odgovoriti na novu tražnju. Solo putovanja takođe doživljavaju procvat – četvrtina putnika planira da makar dio odmora u 2026. provede sami. Sve ovo otvara šansu državama poput Crne Gore, koje raspolažu netaknutom prirodom i kulturnim blagom, da se pozicioniraju kao atraktivne, sigurne i sadržajne destinacije u skladu sa savremenim trendovima, ukoliko strateški iskoriste priliku.
Rezultati crnogorskog turizma u 2025: Rekordi uz kratkotrajan boravak
Zvaničnici u Crnoj Gori ocijenili su turističku 2025. godinu kao rekordnu u istoriji crnogorskog turizma, nadmašivši čak i pretpandemijsku 2019. po broju dolazaka i noćenja. Prema podacima Uprave za statistiku (Monstat), u prvih devet mjeseci 2025. zemlju je posjetilo 2,415 miliona turista, što je oko 5% više nego u istom periodu 2024. godine. Ostvareno je preko 8,2 miliona noćenja zaključno sa julom, ali taj broj je zapravo manji za 4,3% u poređenju s 2024. godinom.
Ovaj paradoks – više dolazaka uz manje noćenja – ukazuje na skraćenje prosječnog boravka gostiju. Statistika potvrđuje da je prosječna dužina boravka turista 2025. pala na 5,6 dana, sa 6 dana prethodne godine. Naročito su se povećale kraće posjete van glavne sezone, poput vikend aranžmana u predsezoni i postsezoni, što je oborilo prosjek. Iz Nacionalne turističke organizacije (NTO) objašnjavaju da je taj trend očekivan za mediteranske destinacije i odraz promjena navika – turisti češće dolaze na kraće, ali češće odmore tokom godine.
Uprkos kraćem zadržavanju, ukupan promet turista je rastao. Nacionalni parkovi Crne Gore posjetilo je oko 898 hiljada ljudi do sredine oktobra 2025, čak 30% više nego prethodne godine. Takođe, crnogorski aerodromi su opslužili skoro 2,8 miliona putnika do oktobra, što je 9% porast na godišnjem nivou. Posebno ohrabruje podatak da su i finansijski pokazatelji pozitivni – prema NTO, namjenski prihodi od boravišne takse i taksi na turistička kretanja do kraja oktobra premašili su 4 miliona eura, oko 5% više nego 2024. Ipak, predstavnici turističke privrede upozoravaju da ti prihodi ne prate rast broja gostiju. Analiza Privredne komore i turističkih udruženja ukazuje da je potrošnja po turisti opala, pa je čak i 2024. zabilježila pad ukupnog turističkog prihoda od 3,6% u odnosu na 2023, prvi put nakon dvije decenije. Sličan trend mogao bi se ponoviti i za 2025. – hotelijeri svjedoče da su gosti trošili manje i intenzivno tražili jeftinije opcije smještaja i ishrane.
Struktura turista se donekle izmijenila posljednjih godina, što je vidljivo i u 2025. godini. Tradicionalno, najbrojniji gosti dolaze iz regiona – prije svega iz Srbije, potom Bosne i Hercegovine i okolnih zemalja. Turisti iz Srbije su i dalje bili najčešći pojedinačno, ali su turisti iz Rusije ostvarili najviše noćenja u 2025. U prvih sedam mjeseci 2025. gosti iz Srbije čine 22,8% svih noćenja, dok Rusi čine 16,7% noćenja, znatno više proporcionalno svom broju dolazaka. Prosječan ruski turista zadržao se čak 12 noći u prosjeku, dok je gost iz Srbije boravio oko 6,4 noći. Iza njih slijede gosti iz Bosne i Hercegovine (oko 8% noćenja), Turske (5%) i Ukrajine (4%). Ovi podaci potvrđuju dugogodišnji obrazac oslonjenosti na regionalne turiste, ali i značaj ruskog tržišta za duže boravke. Istovremeno, nove emitivne baze polako rastu: 2025. je zabilježen skok posjeta sa dalekih tržišta poput Kine (+49%), Izraela (+47%) i Azerbejdžana (+78%), u poređenju sa prethodnom godinom. Takođe je primjetan rast broja gostiju iz Poljske, SAD i Zapadne Evrope, što doprinosi raznovrsnosti strukture posjetilaca. NTO ističe da je broj turista iz Velike Britanije i Francuske porastao ~7%, a iz Njemačke oko 1% u odnosu na 2024, zahvaljujući ciljanim promocijama na tim tržištima. Domaći turisti su takođe dali doprinos – broj građana Crne Gore koji su ljetovali u svojoj zemlji porastao je za 33%, uz 23% više ostvarenih noćenja domaćih gostiju.
Iako statistika pokazuje rekordne posjete, turistički radnici upozoravaju na dublje izazove. Zbog kraćeg boravka, ukupna potrošnja nije u skladu sa povećanim brojem gostiju. “Špic sezone trajao je svega 18 dana, predsezona je podbacila, a sve ostalo bilo je ispod očekivanja”, ocjenjuje Žarko Radulović iz Crnogorskog turističkog udruženja. On navodi da je Crna Gora postala “skupa destinacija koja za cijenu ne pruža adekvatan kvalitet”, te da trenutni model turizma ne funkcioniše kako treba. Slično upozorenje stiže i iz Privredne komore – Ranko Jovović, predsjednik Odbora za turizam, ukazuje da pad ključnih pokazatelja (poput noćenja i prihoda) zahteva hitno preispitivanje strategije, smanjenje fiskalnih opterećenja za turistički sektor, bolju promociju i ulaganja u infrastrukturu radi produženja sezone. Na isti trag ukazuju i podaci da je ljetnja sezona 2024. kasnila sa pripremama – kašnjenje tendera za zakup plaža, ogromne saobraćajne gužve na primorju i povećanje PDV-a na turizam uticali su na nezadovoljstvo gostiju cijenama i uslugom. Zvanična statistika sama je predmet kritike – analiza Vlade pokazala je da podaci o broju turista nijesu pouzdani zbog slabog obuhvata privatnog smještaja i sive ekonomije. To dodatno potvrđuje potrebu sistemskog pristupa: da bi se trend rasta turista održao i pretvorio u stvarni ekonomski boljitak, Crna Gora mora unaprijediti kvalitet ponude i riješiti dugogodišnje probleme u sektoru turizma.
Neizvjesna 2026: Očekivanja, ključna tržišta i rizici
Pred crnogorskim turizmom je 2026. godina puna neizvjesnosti, uprkos optimističnim naznakama nastavka rasta. Globalna putovanja se pokazala otpornim i u vremenima krize – UNWTO stručnjaci procjenjuju da će se i u nastavku uprkos svjetskoj nestabilnosti potražnja zadržati, jer ljudi žele da putuju i nakon pandemije. Međutim, crnogorska turistička privreda mora biti spremna na moguće negativne scenarije. Jedan od najvećih geopolitičkih udara mogao bi biti planirano uvođenje viznog režima za državljane Rusije, u sklopu usklađivanja sa politikom Evropske unije. Rusi su godinama bili među najbrojnijim i najlojalnijim gostima Crne Gore – čak i 2025. ostvarili su oko 17% svih turističkih noćenja. Uvođenje viza neminovno bi drastično smanjilo taj priliv. Rusko Ministarstvo spoljnih poslova upozorilo je da bi takav potez Podgorice mogao koštati Crnu Goru nekoliko procenata BDP-a, s obzirom na učešće ruskih turista u ukupnom prihodu i značaj turizma za ekonomiju.
“Ovakav potez može negativno uticati prije svega na samu Crnu Goru. Govorimo o riziku gubitka nekoliko procenata BDP-a”, izjavio je Jurij Pilipson iz ruskog MVP. Iako su ove izjave date iz perspektive ruskih interesa, domaći turistički radnici dijele zabrinutost da bi nagli odliv ruskih gostiju ostavio prazninu koju je teško popuniti preko noći. Alternativna tržišta morala bi nadomjestiti ovaj manjak – prije svega dalja diverzifikacija ka Zapadnoj i Centralnoj Evropi, zatim privlačenje sve više gostiju iz Poljske, Češke, Skandinavije, kao i sa Bliskog Istoka i Izraela koji su već pokazali rastući interes. Takođe, nastavak pozitivnog trenda dolazaka iz Kine mogao bi ublažiti gubitak ruskih turista, pod uslovom da se održe avio-konekcije i olakša vizni režim za kineske državljane. Podsjetimo, Kina je 2025. imala gotovo 50% više posjetilaca Crnoj Gori nego prethodne godine, što pokazuje potencijal tog ogromnog tržišta ako se ulaže u promociju i saradnju.
Osim geopolitičkih, ekonomski uslovi u regionu i Evropi diktiraće turističku potrošnju u 2026. godini. Visoka inflacija i skok cijena energije tokom 2022–2024. potrošili su dio kupovne moći evropskih domaćinstava. Ako nastavak inflatornih pritisaka bude ograničen, a plate realno porastu, srednja klasa Evrope mogla bi se vratiti putovanjima punim intenzitetom. No, u slučaju recesije ili rasta kamatnih stopa, putovanja bi ponovo mogla postati luksuz za mnoge. Tada bi destinacije koje nude povoljniji odnos cijene i kvaliteta imale prednost. Crna Gora tu ima šansu – iako je domaća privreda poskupjela, i dalje je cjenovno konkurentnija od Zapadne Evrope. Međutim, prema ocjenama turističkih poslenika, trenutno turisti za svoj novac u Crnoj Gori ne dobijaju dovoljno. To znači da će u 2026. konkurenti iz okruženja – poput Albanije, Hrvatske, Turske ili Grčke – lako preoteti goste ukoliko ne unaprijedimo ponudu. Albanija, na primjer, agresivno promoviše svoje primorje po nižim cijenama, dok Hrvatska kao EU destinacija privlači visoko platežne goste uprkos višim cijenama, zahvaljujući boljoj usluzi. Ključna emitivna tržišta za Crnu Goru ostaće tradicionalna: prije svega Srbija (koja šalje najviše gostiju svake godine) i druge zemlje regiona. Njihova ekonomija i politička situacija direktno se odražavaju – ukoliko bi, recimo, došlo do poremećaja u Srbiji ili u odnosima u regionu, to bi se odmah osjetilo na crnogorskoj sezoni. Srećom, takvi scenariji nijesu izvjesni, ali je činjenica da oslanjanje na mali broj tržišta nosi rizik. Zato je pozitivno što su se udjeli Zapadne Evrope povećali – gosti iz Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Poljske sada su stalniji dio strukture. Oni ne mogu u potpunosti zamijeniti regionalne turiste brojnošću, ali jesu poželjni zbog veće platežne moći i tendencije da putuju i van udarnog ljetnjeg perioda.
U 2026. treba očekivati i nastavak trenda da gosti kraće ostaju ukoliko se ne preduzmu mjere. UNWTO predviđa da će zbog visokih cijena turisti nastaviti da preferiraju bliže i kraće odmore. To znači da bi Crna Gora mogla i dalje bilježiti povećan broj dolazaka, ali bez značajnijeg rasta noćenja ako se ne poboljša ponuda sadržaja koji bi ih zadržali duže. Takođe, izazov ostaje siva ekonomija u privatnom smještaju – hiljade kreveta u apartmanima van sistema iznajmljuju se bez evidencije, što iskrivljuje statistiku i uskraćuje prihode državnom budžetu. Rješavanje tog problema kroz digitalnu registraciju i inspekcijski nadzor moglo bi uvećati zvanične pokazatelje i prihode u 2026. bez realnog povećanja broja turista, samo boljom evidencijom.
Ljetnja sezona 2026: Pripreme za glavnu žetvu
Ljetnja sezona ostaje okosnica crnogorskog turizma – tradicionalno se tokom jula i avgusta ostvari preko polovine godišnjih turističkih noćenja i prihoda. Crna Gora, nažalost, i dalje funkcioniše kao izrazito sezonska destinacija: često se kaže da imamo “tri mjeseca zarade, i devet mjeseci praznih kreveta”. Upravo zato, priprema ljetnje sezone 2026. mora početi već sada, u zimskim mjesecima, kako bi se maksimalno iskoristili mjeseci koji donose glavni prihod. Iskustva iz 2025. pokazala su da kašnjenja u organizaciji mogu skupo koštati. Prošle godine tender za zakup plaža kasnio je, što je dovelo do zastoja u uređenju kupališta pred sezonu. Ove greške ne smiju se ponoviti – do proljeća 2026. sve plaže, hoteli i prateći sadržaji moraju biti spremni za prve veće grupe gostiju.
Saobraćajna infrastruktura jedan je od ključnih faktora uspjeha ljetnje sezone. Godine 2025. primorski putni pravci bili su opterećeni gužvama, posebno na Jadranskoj magistrali, što je stvaralo loš utisak kod turista. Ulaganja u bolje upravljanje saobraćajem (npr. privremene trake, bolja signalizacija, podsticaj korištenja trajekta i obilaznica) mogu smanjiti zastoje. Takođe, potrebno je osigurati dovoljno parking prostora u popularnim destinacijama i pojačati javni prevoz tokom sezone. Crnogorski aerodromi ulaze u 2026. s trendom rasta putnika, pa je važno osigurati dodatne charter letove i linije sa novim tržištima. Već početkom godine Turistička organizacija i nacionalna avio-kompanija trebaju zaključiti dogovore sa turoperatorima iz ciljnih zemalja (poput UK, Njemačke, Poljske, Skandinavije) za charter letove ka Podgorici i Tivtu tokom ljeta. Promocija destinacije je sljedeći kritični element – budžet za marketing crnogorskog turizma mora biti adekvatno opredijeljen i utrošen ciljano. To znači nastaviti kampanje na tržištima koja pokazuju rast (Zapadna Evropa, region) ali i zadržati prisustvo na tradicionalnim (Srbija, Rusija dokle god je moguće bez viza). Moderni turisti biraju destinacije online, zato digitalni marketing, prisustvo na društvenim mrežama i saradnja sa globalnim platformama (TripAdvisor, Booking, Expedia) mogu donijeti prednost.
Kvalitet usluge u sezoni mora se podići da bi turisti dobili vrijednost za novac i poželjeli da ostanu duže ili se vrate. Pritužbe na buku, čistoću, prekomjernu izgrađenost i neljubaznost osoblja su signali da treba raditi na standardima. Inspekcije moraju držati pod kontrolom nivo buke noću u turističkim zonama, ali i spriječiti prevarne prakse (npr. nerealno visoke cijene u ugostiteljstvu bez istaknutog cjenovnika). Kadrovski deficit u turizmu takođe je problem – mnogi ugostitelji se žale da teško nalaze kvalifikovanu radnu snagu, a istovremeno radnici se žale na loše uslove rada. Država može posredovati kroz programe obuke sezonskih radnika, stimulisati zapošljavanje studenata turizma i ugostiteljstva, te insistirati na poštovanju radnih prava kako bi sektor bio privlačniji za zaposlenje. Zadovoljan i obučen radnik znači i bolju uslugu za gosta.
U produženju ljetnje sezone leži značajan neiskorišćeni potencijal. Crna Gora bi mogla imati vrlo posjećene mjesece i van jula/avgusta ako osmisli atraktivne sadržaje u proljeće i jesen. Manifestacije, kongresi i sportski događaji u predsezoni i posezoni donose dodatne goste. Na primjer, već u maju se može privući turiste kroz festivale (poput Dana vina i ukljeve na Skadarskom jezeru ili muzičkih festivala), a u septembru kroz sportske događaje (biciklističke trke, planinarski maratoni i slično). City break vikend paketi za evropske turiste u aprilu i oktobru, uz povoljne avio-karte, mogli bi popuniti hotele u primorju kada je vrijeme još uvijek prijatno. Diversifikacija ponude na primorju – npr. wellness i spa programi van sezone, gastronomski tura po tradicionalnim selima u zaleđu obale – može privući one kojima more nije jedini motiv. Time se ublažava problem sezonalnosti i otvaraju nova radna mjesta tokom cijele godine, a ne samo ljeti.
Zimski turizam u krizi i razvoj ruralnih destinacija
Za razliku od ljeta, zimski turizam u Crnoj Gori već godinama ne uspijeva da ispuni očekivanja. Iako zemlja raspolaže planinskim ljepotama, ski-centrima na Bjelasici, Durmitoru, Hajli i drugim planinama, realnost je da zimska sezona često podbaci. Glavni razlog je nedostatak snijega usljed klimatskih promjena, ali i loša infrastruktura koja onemogućava ublažavanje tog problema. Posljednjih zima dešavalo se da ski-centri dočekaju januar bez ijednog dana skijanja – npr. početkom 2024. na Žabljaku i Kolašinu zabilježene su katastrofalne brojke posjete: tek 10-25% od prometa prethodne zime u januaru i februaru. Privatni izdavaoci smještaja na sjeveru trpjeli su milionske gubitke, a mnoga mala skijališta nijesu ni otvarala staze. Vještačko osnježavanje (sistemi “topova” za snijeg) koje bi moglo da produži ski sezonu i obezbijedi skijanje i kada izostanu prirodne padavine, još uvijek nije u funkciji na ključnim planinama – projekti za Bjelasicu i Durmitor postoje, ali su sporo napredovali i u sezoni 2023/24. nisu bili operativni. Predstavnici turističkih udruženja otvoreno apeluju da se ubrzano investira u sisteme za vještački snijeg, jer “bez topova za snijeg ne smijemo dočekati narednu sezonu”. To podrazumijeva postavljanje infrastrukture (vodovodi, pumpe, rezervoari) i nabavku opreme koja, doduše, iziskuje značajna sredstva, ali se dugoročno isplati jer garantuje bar 100 dana skijanja godišnje čak i u toplijim zimama. Pored snijega, zimskim centrima nedostaje i druga infrastruktura: parking prostori su ograničeni, prilazni putevi često zameteni ili neuslovni, a stare žičare i ski-liftovi skloni kvarovima. Sve to utiče da čak i ono malo entuzijasta što dođu na planinu vikendom imaju loše iskustvo i skraćuju boravak na jedan dan umjesto planiranih nekoliko. Nije ni čudo da su pojedini hotelijeri priznali da su “zažalili što su uopšte otvarali hotele te zime”, kada su im sobe zjapile prazne gotovo cijelog januara i februara.
Ipak, potencijal za razvoj zimskog turizma postoji. Crna Gora ima komparativnu prednost – njene planine su atraktivne, manje komercijalizovane i bliže moru nego u Alpe, što omogućava jedinstveni doživljaj “dva u jedan” (danas na skijama, sjutra na obali). Da bi se iskoristio taj potencijal, neophodno je strateški pristupiti razvoju sjevera. Vlada je u prethodnim godinama ulagla u nove ski-centre (poput Kolašin 1600), ali ulaganje u infrastrukturu mora biti praćeno i osmišljavanjem sadržaja. Zimska sezona nije samo skijanje – potrebno je ponuditi i alternativne aktivnosti za dane bez snijega ili za goste koji ne skijaju: vožnje snježnim motornim sankama, zimsko planinarenje i krpljanje po parkovima, klizališta, wellness centre u planinskim hotelima, obilazak etno-sela i kulturnih atrakcija sjevera. Time bi sjever postao privlačan i kada vremenski uslovi ne pogoduju skijanju. Takođe, treba nastaviti praksu subvencionisanja domaćih turista za zimovanje na sjeveru (poput turističkih vaučera) kako bi se podstakao veći broj građana da otkriju ljepote Durmitora, Bjelasice i drugih planina. Sezona 2025/26. pokazaće i efekte izgradnje auto-puta do Kolašina – brža veza sa Podgoricom mogla bi dovesti više jednodnevnih gostiju na snijeg, ali cilj je da oni postanu višednevni gosti.
S druge strane, ruralni turizam u Crnoj Gori doživljava tihu ekspanziju i predstavlja sve značajniji segment ponude, posebno u sjevernom i centralnom regionu. Mala seoska gazdinstva, etno-sela i katuni postaju nova atrakcija za turiste koji traže autentično iskustvo – mir, prirodu i domaću atmosferu. Za razliku od primorskog masovnog turizma, seoski turizam bilježi snažan rast iz godine u godinu. Primjera radi, 2019. je bilo svega 56 registrovanih seoskih turističkih domaćinstava, dok ih danas (2025) posluje 356 sa preko 2.200 ležajeva. Taj porast od preko 6 puta jasno ukazuje da su mnogi stanovnici ruralnih krajeva prepoznali šansu u turističkoj ponudi. Netaknuta priroda crnogorskih sela – od planinskih vrhova, glečerskih jezera, kanjona i pašnjaka – privlači goste sa raznih strana svijeta. Na primjer, selo Budeviće kod Plava, smješteno pored čuvene planinarske staze “Peaks of the Balkans”, ugostilo je turiste iz Evropske unije, Rusije, Ukrajine, Amerike, pa čak i arapskih zemalja. Posjetioce tamo oduševljava spoj spektakularnog pogleda na Plavsko jezero i autentičnog seoskog ambijenta – domaća hrana, tradicionalna arhitektura i toplo gostoprimstvo porodice koja jedina živi u tom selu. Upravo ovakva iskustva su sve traženija među savremenim turistima koji su zasićeni betoniranim obalama i gužvama. Ruralni turizam donosi korist i lokalnim zajednicama: novi prihodi i oživljavanje sela. Mnogi domaćini su zahvaljujući turizmu obnovili stare kuće, izgradili bungalove ili kolibe za izdavanje, čime su oplemenili svoju imovinu i pružili zapošljenje porodici i komšijama. U Plavu, kako navodi lokalna turistička organizacija, ovaj vid turizma je od dopunske djelatnosti postao važan dio lokalne privrede – sve više domaćinstava ulaže u smještaj, promociju tradicionalne kuhinje i običaja.
Država i opštine mogu dodatno podstaći razvoj ruralnog i planinskog turizma kroz nekoliko mjera. Prvo, ulaganje u infrastrukturu – mnoge uspješne priče počele su tek nakon što je asfaltiran pristupni put do nekog sela ili dovedena stabilna struja i voda. Primjer Budevića pokazuje da su mještani sami donacijama asfaltirali put do sela i postavili rasvjetu, ali da i dalje kubure sa lošim napajanjem električnom energijom. Državna pomoć u takvim stvarima je ključna kako bi više sela bilo dostupno i privlačno posjetiocima. Zatim, potrebno je osmisliti posebne programe promocije ruralnog turizma – npr. udružiti ponudu više seoskih domaćinstava u turističke ture (putevima sira i meda, katunskim stazama, biciklističkim rutama po selima). Kroz međunarodne projekte i fondove (npr. IPARD) mogu se obezbijediti grantovi za seoska domaćinstva za unapređenje smještaja ili izgradnju bazena, wellnessa i sličnog što bi produžilo boravak gostiju. Posebno je važno što ruralni turizam nije striktno sezonski – dok na skijanje dolaze zimi, a na more ljeti, u autentično selo se može otići tokom cijele godine, svako godišnje doba ima svoje čari (proljetno cvijeće, ljetnja svježina u planini, jesenje boje, zimske idile). To znači da se ulaganjem u ovu oblast može donekle amortizovati i rizik klimatskih ekstresa: ako nema snijega za skijanje, možda će turisti ipak doći na sjever radi seoskog turizma, pješačenja ili gastronomskih doživljaja. Perspektiva razvoja ruralnog turizma je stoga velika, ali ne treba ga posmatrati odvojeno – idealno, crnogorska turistička ponuda treba da integriše primorje, planine i sela u jedinstven doživljaj. Tako bi se gostima ponudilo nešto jedinstveno: jutro na plaži, popodne u starom selu pod planinom, sljedeći dan adrenalinski rafting ili planinska tura. To je konkurentska prednost koju malo koja zemlja ima na tako kompaktnom prostoru.
Kako maksimalno iskoristiti 2026?
Crnogorski turizam ulazi u 2026. godinu sa puno izazova, ali i šansi. Globalni trendovi pokazuju da uprkos ekonomskim teškoćama i nestabilnostima, ljudi ne odustaju od putovanja – putovaće se i dalje, samo će način putovanja evoluirati. Geopolitika će imati direktnog odraza i na naše tržište: potencijalni gubitak ruskih turista, ali i dolazak novih putnika sa Zapada i Istoka koji otkrivaju Crnu Goru. Klimatske promjene će nastaviti da utiču – moramo se pripremiti na toplija ljeta i manje snijega zimi, te prilagoditi ponudu tim uslovima. Ono što je izvjesno jeste da turizam ostaje najvažnija privredna grana Crne Gore, i od uspjeha sezone zavisiće čitava ekonomija – od prihoda u državnom budžetu, preko zaposlenosti, do investicija. Zato je ključno da nadležne institucije i donosioci odluka shvate težinu trenutka i pravovremeno preduzmu strateške korake.
Prije svega, potrebno je unaprijed isplanirati turističku 2026. – Ministarstvo turizma, Nacionalna turistička organizacija i Privredna komora već sada treba zajednički da razrade scenarije: šta ako jedan segment tržišta izostane, kako privući druge; šta ako dođe do vanrednih situacija (npr. novi talas pandemije ili slično); kako reagovati ako se ponovi ekstremna suša ili nestanak snijega. Ta priprema podrazumijeva i finansijsku spremnost – budžet za turizam mora biti razvojni, da prati potrebe sektora, umjesto da ga koči. Svaki uloženi euro u promociju, infrastrukturu ili edukaciju kadra višestruko će se vratiti kroz turističku potrošnju. Fiskalna politika treba biti stimulativna: razmotriti privremeno smanjenje PDV-a na turističke usluge nazad na niži procenat tokom 2026. kako bi naša ponuda bila cjenovno konkurentnija u regionu, što su privrednici već sugerisali. Takođe, olakšati investicije u turizmu – ubrzati procedure za otvaranje novih hotela, ali i podržati male porodične biznise u seoskom turizmu grantovima i povoljnim kreditima.
Turizam je dinamična djelatnost i Crna Gora mora biti agilna. Ako brzo reagujemo na signale – na primjer, primijetimo li pad interesovanja sa određenog tržišta, odmah pojačati promociju na alternativnim; uočimo li nezadovoljstvo gostiju zbog nekog problema (buka, čistoća, saobraćaj), odmah formirati krizne timove da to riješe – možemo spasiti sezonu od većih posljedica. S druge strane, pasivnost ili sporo donošenje odluka mogu dovesti do toga da izgubimo trku sa susjedima. Konkurentske destinacije već sada privlače goste novim sadržajima i povoljnim aranžmanima, stoga moramo ponuditi više za isti novac ili rizikujemo da turisti izaberu drugo mjesto.
Na kraju, 2026. može biti uspješna godina za crnogorski turizam ako se svi akteri udruže – od državnih organa, preko turističke industrije, do lokalnih zajednica. Potrebno je sagledati realno sve slabosti koje su isplivale (kratak boravak, pad prihoda, problemi zimske sezone) i preduzeti konkretne mjere da se one otklone. Istovremeno, treba graditi na onome što su prednosti: jedinstvena priroda, raznolika ponuda na malom prostoru, rastuća reputacija Crne Gore u svijetu kao atraktivne destinacije (među ostalim, našla se i na BBC Travel listi najpoželjnijih destinacija za 2026. godinu). Ako na vrijeme donesemo ispravne odluke – od investicija u infrastrukturu i vještački snijeg, preko pametne promocije i cjenovne politike, do uređivanja obale i planina prije sezone – turizam će biti maksimalno iskorišćen u postojećim i nadolazećim okolnostima. Time će Crna Gora ne samo zadržati nego i poboljšati svoju poziciju na turističkoj mapi u 2026, na dobrobit cjelokupne ekonomije i svih građana.
