Evropski bankarski sektor suočava se s najintenzivnijim talasom spajanja i preuzimanja (M&A) još od globalne finansijske krize 2008. godine, signalizirajući početak duboke strukturne transformacije tržišta koja bi mogla značajno promijeniti način poslovanja banaka širom kontinenta. – prenosi portal Investitor.
Prema dostupnim podacima, vrijednost prekograničnih bankarskih spajanja unutar Evropske unije u 2025. godini dostigla je oko 17 milijardi eura, što predstavlja višestruko povećanje u odnosu na približno 3,4 milijarde eura zabilježenih godinu ranije.
Ovaj nagli rast ukazuje na ubrzanu konsolidaciju sektora i sve izraženiju potrebu banaka za povećanjem obima poslovanja kako bi ostale konkurentne u novom tehnološkom i regulatornom okruženju, piše Biznis info.
Šta su glavni razlozi rasta
Glavni pokretači ovog trenda su višestruki. Prije svega, tradicionalne banke suočene su s rastućom konkurencijom fintech kompanija koje, zahvaljujući digitalnim platformama i nižim operativnim troškovima, nude brže i fleksibilnije finansijske usluge. Istovremeno, ubrzani razvoj umjetne inteligencije zahtijeva ogromna ulaganja u tehnologiju, što manje banke često ne mogu samostalno finansirati.
Dodatni faktor predstavlja značajan višak kapitala u bilansima evropskih banaka, procijenjen na stotine milijardi dolara, koji se sve češće koristi za akvizicije umjesto za otkup vlastitih dionica.
U uslovima očekivanog pada kamatnih stopa i smanjenja prihoda od kreditiranja, banke nastoje diverzificirati izvore zarade kroz preuzimanje kompanija iz oblasti upravljanja imovinom, investicionog bankarstva i digitalnih finansijskih usluga.
Važnu ulogu u ovom procesu ima i Evropska unija, koja razmatra izmjene regulatornog okvira kako bi olakšala prekogranična spajanja i omogućila stvaranje snažnijih panevropskih bankarskih grupacija sposobnih da konkuriraju velikim američkim i azijskim finansijskim institucijama.
Konsolidacija kao strateški imperativ
Ipak, uprkos rastućem broju transakcija, evropsko bankarsko tržište i dalje ostaje fragmentirano. Većina kreditnih aktivnosti odvija se unutar nacionalnih granica, a različiti pravni i regulatorni sistemi među državama članicama i dalje predstavljaju prepreku stvaranju istinski integrisanog finansijskog tržišta.
Ukoliko se trenutni trend konsolidacije nastavi, evropski bankarski sektor mogao bi u narednim godinama postati znatno koncentrisaniji, s manjim brojem, ali finansijski snažnijih institucija. Takav razvoj događaja mogao bi imati dalekosežne posljedice – od promjena na tržištu rada u finansijskom sektoru do novih uslova kreditiranja za privredu i građane.
Konsolidacija, koja je do prije nekoliko godina bila sporadična i ograničena, danas postaje strateški imperativ za opstanak u sve digitaliziranijem i konkurentnijem globalnom finansijskom sistemu.
