Institut Dr Simo Milošević iz Igala (popularno nazivan i samo Institut Igalo) predstavlja jednu od najznačajnijih zdravstveno-turističkih institucija na prostoru Crne Gore, sa tradicijom dugom više od sedamdeset godina. Osnovan 1949. godine kao centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Institut je vrlo brzo izrastao u regionalnog lidera u oblasti liječenja i oporavka, oslanjajući se na prirodne resurse Igala – ljekovito blato i mineralnu vodu.
Tokom decenija, ova ustanova je razvila širok spektar medicinskih programa, od rehabilitacije nakon povreda i operacija do tretmana hroničnih reumatskih i neuroloških oboljenja, privlačeći pacijente iz cijele bivše Jugoslavije, ali i iz zapadne Evrope. Njegov značaj dodatno je učvršćen u periodu socijalističke Jugoslavije, kada je predstavljao jednu od ključnih tačaka zdravstvenog turizma na Jadranu, spajajući medicinske usluge sa turističkom ponudom.
Za lokalnu ekonomiju Herceg Novog i šireg područja Boke Kotorske, Institut je imao i i dalje ima izuzetno važnu ulogu. Kao jedan od najvećih poslodavaca u regiji, direktno zapošljava veliki broj medicinskog i nemedicinskog kadra, dok indirektno podstiče razvoj turizma, ugostiteljstva i pratećih usluga. Dolazak stranih i domaćih gostiju produžava turističku sezonu izvan ljetnjih mjeseci, čime doprinosi stabilnijim prihodima lokalne privrede tokom cijele godine. Ipak, u posljednjim decenijama Institut se suočava sa izazovima tranzicije, finansijske održivosti i potrebe za modernizacijom, što otvara pitanje njegovog daljeg razvoja i potencijala za reintegraciju u savremene tokove zdravstvenog turizma. Uprkos tim izazovima, ostaje simbol spoja medicine i turizma u Crnoj Gori i važan oslonac ekonomskog života Igala i Herceg Novog.
Pod imenom Dr Simo Milošević, ova ustanova je registrovana kao akcionarsko društvo 1996. godine.
„Institut Igalo je u redovnom poslovanju u 2025. godini ostvario pozitivan rezultat veći od pet miliona eura, kada se iz bilansa izuzme prihod ostvaren prodajom imovine (objekta nekadašnjeg Dječijeg odjeljenja)“, izjavio je prošle nedjelje predsjednik Odbora direktora Pavle Obradović, kada je ujedno najavio i pripremu projektne dokumentacije za renoviranje Instituta.
Kako je rekao novinarima, planirano je da se najprije izvrši snimanje objekta nove faze Instituta, potom stare faze, a zatim i ostalih objekata koji su u vlasništvu Instituta.
Kao prioritet izdvojena je sanacija približno 12.000 kvadratnih metara ravnih krovnih površina koje su tokom godina počele da propuštaju vodu.
„Proces dokapitalizacije donijeće Institutu oko 23,5 miliona eura novog kapitala, što predstavlja značajni finansijski podsticaj za povrat dugovanja“, naglasio je Obradović.
Iako celokupni finansijski podaci Instituta za 2025. godinu još nisu dostupni javnosti, na osnovu ranijih podataka vidi se da će to, u smislu upravljanja, predstavljati značajan priliv sredstava.
Podsjetimo, u maju prošle godine Vlada je usvojila plan restrukturiranja koji su predložili stručnjaci sa Univerziteta Crne Gore, a prihvatio ga je i najveći mali akcionar Žarko Rakčević, odnosno njegova kompanija Vile Oliva. Preliminarni rezultati za 2025. koje je javnosti prošlog mjeseca saopštio izvršni direktor Zoran Kovačević, govore o „neto rezultatu višem tri miliona eura, što će biti najbolji rezultat od tranzicije“.
Izvor: CompanyWall, uz kompanijsku procjenu za 2025.
Zaključno sa 2024. Institut je imao 3.242.768 eura dugoročnih obaveza, ali koje su narasle gotovo 75 odsto u odnosu na dve godine ranije (1.857.422 eura), pokazuju podaci bonitetne kuće CompanyWall.
No, poslednja izvještajna godina donijela je prekid negativnog trenda što se tiče ukupnog neto rezultata poslovanja, jer je Institut završio 2024. godinu u plusu 320.180 eura.
| Godina | 2022. | 2023. | 2024. |
| Prosječan broj zaposlenih | 642 | 573 | 482 |
Može se, međutim, zaključiti i da je preokretanje trenda došlo u neku ruku na račun zaposleniih, jer se njihov broj smanjivao, sa 642 iz 2022. na 482 na kraju 2024.
Pročitajte još:
Sudbina Instituta Dr Simo Milošević u narednim godinama u velikoj mjeri zavisiće od državne strategije ili njenog odsustva. Država već duže vrijeme pokušava da pronađe balans između očuvanja njegove javne zdravstvene funkcije i potrebe za finansijskom održivošću kroz modernizaciju i eventualno partnerstvo sa privatnim kapitalom. Država Institut vidi kao ključni stub zdravstvenog turizma i rehabilitacije, ali i kao imovinu koja zahtijeva značajna ulaganja u infrastrukturu, smještajne kapacitete i medicinsku opremu, zbog čega su u prethodnim godinama razmatrani različiti modeli – od djelimične privatizacije do strateškog partnerstva ili dokapitalizacije.
Jasno je da se ide u pravcu njegove transformacije u savremeniji zdravstveno-turistički centar koji bi mogao konkurisati na međunarodnom tržištu, ali u tom procesu ključno će biti da li će država uspjeti da obezbijedi investicije bez gubitka kontrole nad strateški važnom ustanovom, jer od toga zavisi da li će Institut ostati javno orijentisana institucija sa snažnom socijalnom ulogom, kakav je bio prepoznat decenijama.
