Prije deset godina, Velika Britanija je odlučila napustiti svoje unosno članstvo u najvećem jedinstvenom tržištu na svijetu. Od tada plaća cijenu.
Referendum o Brexitu, održan 23. juna 2016. godine, označio je početak dugog razvoda Ujedinjenog Kraljevstva od Evropske unije. U tijesnom glasanju, 51,9% Britanaca glasalo je za izlazak iz EU, dok je 48,1% glasalo za ostanak. Ova značajna odluka pokrenula je period političke nestabilnosti i ekonomskih previranja koja se osjećaju i deceniju kasnije, prenosi SEEbiz.
Šteta je neosporna
Trenutna neizvjesnost oko vodstva koja obuzima vladajuću Laburističku stranku vjerovatno je samo najnovija iteracija previranja koje je Brexit donio u srce britanske politike. Nije bio dobar ni za ekonomiju.
Naravno, neka od najgorih predviđanja se nisu ostvarila, poput neposredne recesije ili sloma tržišta nekretnina. Ipak, ekonomisti se uglavnom slažu da je izlazak iz EU uticao na potencijal ekonomskog rasta Ujedinjenog Kraljevstva – s procjenama koje se kreću od 2% do čak 8% izgubljene proizvodnje. Širok raspon ističe koliko je teško izolovati uticaj Brexita na ekonomiju s obzirom na šokove koji su uslijedili, uključujući pandemiju i energetsku krizu povezanu s ratom u Ukrajini.
Ali teško je tvrditi da je bio išta drugo osim štetan za poslovna ulaganja, smanjujući produktivnost i snižavajući životni standard.
„Brexit je trajni teret za ekonomiju“, rekao je Michael Saunders, viši savjetnik u konsultantskoj kući Oxford Economics i bivši zvaničnik Banke Engleske.
„On nastavlja smanjivati nivo bruto domaćeg proizvoda u poređenju s onim što bi inače bio“, smanjujući državne prihode i podstičući povećanje poreza i smanjenje potrošnje, rekao je za CNN.
Čak i Julian Jessop, nezavisni ekonomista koji podržava izlazak iz EU, priznaje da je „početni utjecaj“ izlaska iz EU „očigledno bio negativan“. Ali on tvrdi da su troškovi bili „manji nego što se strahovalo“ i da će vjerovatno „s vremenom nestati“.
Ništa bolje
Ako je tačne troškove Brexita teško kvantifikovati obećane koristi – od manje regulacije i smanjene imigracije do bolje finansiranih javnih usluga i važnih novih trgovinskih odnosa – još su manje jasne.
Novi trgovinski sporazumi sa zemljama poput Australije, Novog Zelanda, Indije i Japana blijedi su u poređenju sa 856 milijardi funti (1,1 milijarda dolara) u trgovini između Velike Britanije i EU prošle godine, pokazuju zvanični podaci.
Po barem jednoj mjeri, smanjenju imigracije, Brexit je spektakularno propao. Neto migracija u Veliku Britaniju u prosjeku je iznosila 550.000 godišnje od 2021. godine, kada je stupio na snagu imigracioni sistem nakon Brexita, u poređenju sa 250.000 u 2010-im, prema podacima Opservatorija za migracije Univerziteta u Oxfordu. U 2023. godini neto migracija je bila nešto ispod 950.000, što je rekord svih vremena, jer je imigracija građana izvan EU porasla prije nego što je naglo pala uvođenjem novih politika.
Većina vidi neuspjeh
Možda ne iznenađuje da šest od deset Britanaca smatra da je Brexit bio neuspjeh, prema anketi YouGova objavljenoj ranije ovog mjeseca.
Geraint, softverski programer iz regije West Midlands u Engleskoj, koji je dao samo svoje ime, rekao je za CNN da je glasao za Brexit zbog zabrinutosti oko rastuće imigracije, za koju smatra da vrši pritisak na zdravstvo i druge javne usluge.
Međutim, ako bi mu se pružila još jedna prilika, „100%“ bi glasao za ostanak u EU, rekao je, uglavnom zbog boljih izgleda za posao.
„Obećano nam je kao zemlji da ćemo biti bolje (izvan EU) i jednostavno ne osjećam da je to istina i zato su mi mogućnosti izvan Ujedinjenog Kraljevstva prilično privlačne i sada se osjećam zarobljeno“, rekao je, napominjući da je njegova supruga glasala za ostanak 2016. godine.
Preduzeća broje gubitke
Iako je bio odlučujući, referendum o izlasku iz EU 2016. godine bio je zapravo samo početak bolnog procesa. Uslijedile su godine neizvjesnosti dok su se Britanija i Evropska unija prepirale oko toga kako će izgledati njihovi budući trgovinski odnosi.
Tek u januaru 2020. godine Velika Britanija se formalno povukla iz EU, potpisavši trgovinski sporazum tek kasnije te godine. Tada su počele prave glavobolje za preduzeća, jer su na snagu stupile carinske provjere, granične kontrole i gomile papirologije.
Pročitajte još:
Prije Brexita, Velika Britanija je bila dio carinske unije i jedinstvenog tržišta EU, što je omogućavalo slobodno kretanje robe, ljudi i kapitala.
U praksi, to je značilo da je poljoprivrednik u jugoistočnoj Engleskoj mogao poslati kamion krompira u Pariz jednako lako kao što je mogao u London.
Otkako je formalno napustio EU, isti taj krompir sada mora proći carinske i zdravstvene provjere prije nego što mu se uopšte dozvoli prelazak granice s Francuskom.
„Preduzeća su se prilagodila, ali to stvari čini komplikovanijim“, rekao je Ben Fletcher, glavni izvršni direktor Logistics UK, čiji članovi prevoze robu putem, željeznicom, morem i avionom. „To je povećalo troškove i otežalo prodaju na onome što je i dalje naše najveće tržište“, rekao je za CNN.
