Evropska unija planira do 2027. potpuno prestati da uvozi ruski plin. No njena težnja naći što više izvora propada jer je sad Evropa preplavljena skupim američkim ukapljenim plinom. – prenosi SEEbiz.
Neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu, 2021. Evropa je oko 50 posto svog prirodnog plina uvozila iz Rusije, uglavnom putem plinovoda. Nakon ruske invazije 2022. Evropljani su brzo počeli smanjivati zavisnost i u tri godine su potrošnju ruskog plina smanjili za dvije trećine.
Istovremeno, Evropa se počela sve više oslanjati na uvoz ukapljenog plina i to prije svega iz Sjedinjenih Američkih Država. Taj je plin nakon invazije dobio nadimak „plin slobode“ i stalno se povećava njegov transport preko Atlantika zahvaljujući mreži novih terminala u državama EU.
Do 2025. oko 57 posto uvoza LNG-a u EU stizalo je iz Sjedinjenih Država, gotovo četiri puta više nego 2021. Prema analizi Instituta za energetsku ekonomiku i finansijsku analizu (IEEFA), taj bi udio do 2030. mogao narasti i na 80 posto. SAD prije 2016. nije izvozio plin jer su zalihe bile namijenjene domaćem tržištu, no danas je postao najveći svjetski dobavljač LNG‑a.
Američki plin je najskuplja opcija
Plin će još neko vrijeme ostati dio evropske energetske tranzicije, a većina plina u Evropu stiže iz Norveške putem plinovoda. No analitičari upozoravaju da bi nagli rast uvoza američkog LNG-a mogao ugroziti planove o energetskoj nezavisnosti i sigurnosti.
IEEFA u svom izvještaju navodi da pretjerano oslanjanje na američki LNG „proturječi“ planu REPowerEU iz 2022., koji nastoji okončati ovisnost o ruskim fosilnim gorivima „uštedama energije, diversifikacijom izvora i ubrzanim prelaskom na čistu energiju“.
Osim toga, rast američkih isporuka nije u skladu s ciljem EU‑a da energija bude jeftinija. „Američki LNG najskuplji je za evropske kupce, ali evropske kompanije svejedno potpisuju ugovore“, kaže Ana Maria Jaller-Makarewicz, glavna evropska analitičarka IEEFA‑e i autorka izvještaja o rastu energetske ovisnosti EU‑a.
Među tim ugovorima je i sporazum novoosnovanog poduzeća Atlantic‑See LNG o snabdjevanju jugoistočne Evrope, a moguće i Ukrajine, američkim LNG‑om. Plin bi se dopremao preko grčkih terminala i regionalnog „Vertikalnog plinskog koridora“.
Prema podacima agencije Reuters, predstavnici grčkog preduzeća 24. februara sastaju se s američkim funkcionerima kako bi osigurali do 15 milijardi kubnih metara LNG-a godišnje u idućih 20 godina za snabdjevanje centralne i istočne Evrope. Atlantic‑See LNG već je potpisao dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom, jednim od najvećih američkih izvoznika LNG-a u EU.
Trumpova „energetska dominacija“
Još 2023. njemačka državna kompanija Securing Energy for Europe – nekadašnji Gazprom Germania – potpisala je dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom o uvozu miliona tona LNG-a godišnje iz njihovih postrojenja u Louisiani.
Direktor Venture Globala Mike Sabel izjavio je da je „zahvalan na snažnom vodstvu predsjednika Trumpa“ i svima „s obje strane Atlantika“ koji podupiru trgovinu američkim LNG-om.
Predsjednik SAD‑a Donald Trump promovisao je politiku američke „energetske dominacije“ i u julu 2025. dogovorio trgovinski sporazum između EU‑a i SAD‑a kojim se Evropa obvezuje da će do 2028. godišnje kupovati američkih energenata – ukapljenog plina, nafte i nuklearnog goriva – u vrijednosti od gotovo 630 milijardi eura (750 milijardi dolara).
„Taj sporazum prisiljava Evropu da kupuje sve više američke energije“, kaže Jaller-Makarewicz i upozorava da će, kad bude formalizovan, dodatno povećati rizik „geopolitičke zavisnosti visokog rizika“ o američkom LNG‑u.
IEEFA u svom izvještaju zaključuje: „Sporazum u praksi veže energetsko snabdjevanje EU‑a uz jednog dobavljača, čime se dovodi u pitanje energetska sigurnost i ugrožavaju planovi za smanjenje potrošnje plina.“ A kad EU krajem 2027. potpuno zabrani uvoz ruskog plina, potražnja za američkim plinom bi mogla čak još biti veća.
Monopol jednog umjesto monopola drugog
Već kad je Europski parlament u decembru glasao za postepeno ukidanje uvoza ruskog plina i nafte, stručnjaci upozoravaju da sama obustava uvoza iz Rusije ne znači automatski i veću raznolikost u snabdjevanju. „Diversifikacija ne može značiti zamjenu jednog dominantnog dobavljača drugim“, rekao je Raffaele Piria, viši saradnik berlinskog instituta Ecologic. „Evropi treba jasna definicija diversifikacije i strategija usklađena s današnjim geopolitičkim okolnostima.“
Pročitajte još:
Jer odnosi EU i SAD nipošto nisu više tako dobri: tu su i prijetnje carinama državama EU‑a koje odbijaju njegove zahtjeve u vezi s aneksijom Grenlanda tako da se i Brisel počeo pitati, koliko je mudro osloniti se na američki plin.
„U ovim burnim geopolitičkim vremenima, Evropa mora ostati snažna i jedinstvena i težiti nezavisnosti. To znači udvostručiti ulaganja u čistu, sigurnu i domaću energiju“, poručio je komesar Evropske komisije za energetiku i stambenu politiku Dan Jorgensen na samitu Sjevernog mora u Hamburgu krajem januara.
I druge izvore i drugu energiju
Na samitu je dogovoren i „Zajednički pakt o ulaganju u pučinske vjetroelektrane“, uz još nekoliko mjera usmjerenih na postizanje čiste i nezavisne energije u EU‑u.
Jorgensen je takođe rekao da bi Evropa trebala nabavljati mnogo više plina iz drugih zemalja kao što su Kanada, Katar ili Alžir.
„Smjer evropske energetske politike mogao bi se promijeniti“, ističe Jaller-Makarewicz. „Ako EU ostane čvrsta u namjeri da potrošnju plina zamijeni čistim izvorima energije, potražnja će padati.“
U takvim okolnostima mogli bi i propasti postojeći dogovori o američkom LNG-u, temeljeni na memorandumima o razumijevanju – formalnim ali pravno neobvezujućim sporazumima.
U međuvremenu je više od 120 evropskih i međunarodnih organizacija civilnog društva poslalo pismo čelnicima EU‑a s pozivom da prekinu pregovore o trgovinskom sporazumu EU‑SAD koji Evropu trajno veže uz američki izvoz energije.
U pozivu na „smanjenje zavisnosti o američkim fosilnim gorivima u znak solidarnosti s onima koji su ugroženi Trumpovim fosilnim imperijalizmom“ podsjeća se i na nedavni napad na Venezuelu i Trumpova težnju da prisvoji Grenland.
