Inflacija u Hrvatskoj, koja je u martu 2026. bila najviša u eurozoni i premašila 4%, otvara važno pitanje: šta Crnu Goru čeka nakon ulaska u EU i eurozonu? Kao mala i uvozno zavisna ekonomija, sa snažnim oslanjanjem na turizam i usluge, Crna Gora bi mogla biti još osjetljivija na rast cijena nego članice poput Hrvatske – ali i dobiti snažan razvojni zamah kroz pristup evropskim fondovima i tržištu. – prenosi portal Investitor.
Krajem marta 2026. Hrvatska je zabilježila najjaču inflaciju među zemljama eurozone. Prema objavljenim podacima, harmonizovani indeks potrošačkih cijena (HICP) u martu je porastao za 4,7% u odnosu na isti mjesec prethodne godine, uz mjesečni skok od 1,2%. Nacionalne procjene pokazuju da su potrošačke cijene bile4,8 % više nego godinu ranije, pri čemu su energenti poskupjeli 11,3%, usluge 7,8% a hrana, alkoholna pića i duvan 3,9%. Eurostat je u istom izvještaju Hrvatsku svrstao na prvo mjesto po inflaciji u eurozoni, ispred Litvanije (4,5%) i Slovačke (3,7%).
Ovaj nagli rast cijena u Hrvatskoj pokazuje koliko su male, otvorene ekonomije osjetljive na poskupljenja energije i usluga. Kako se Crna Gora priprema za članstvo u EU i eurozonu, iskustvo susjeda je dragocjeno upozorenje da euro ne znači automatsku zaštitu od inflacije.
Struktura i slabosti crnogorske ekonomije
Crna Gora je jedna od najmanjih evropskih ekonomija: U 2024. godini BDP je iznosio oko €7,5 milijardi, a broj stanovnika oko 620 hiljada. Privredna struktura je izrazito servisno orijentisana. Eurostat navodi da je u 2024. godini 73,5% zaposlenih radilo u uslužnim djelatnostima, a usluge su doprinosile 78,8% bruto dodate vrijednosti – najviše među svim zemljama kandidatima za proširenje. Ministarstvo trgovine SAD procjenjuje da turizam zvanično čini oko 25% BDP‑a, dok procjene koje uključuju sivu ekonomiju sugerišu da on prelazi trećinu ukupne proizvodnje.
U 2025. godini struktura rasta dodatno je naglasila zavisnost od turizma. Kraj godine obilježio je rast BDP‑a od svega 1,5%, a najveći doprinos dali su trgovina, transport, smještaj i ishrana, koji su u posljednjem kvartalu ostvarili bruto dodatu vrijednost od €471,8 miliona. Prihod od turizma u dobrim sezonama prelazi €1,5 milijardi i predstavlja najvažniji izvor deviza. Međutim, visoka koncentracija aktivnosti u turizmu, trgovini i nekretninama čini ekonomiju osjetljivom na spoljne šokove.
Hronični trgovinski deficit i zavisnost od uvoza
Crna Gora nema razvijenu prerađivačku bazu i stoga veći dio dobara uvozi. Statistika za 2025. godinu pokazuje da je robna razmjena iznosila €4,51 milijardu, od čega su uvoz 4,00 milijarde, a izvoz samo €507 miliona; deficit je premašio €3,5 milijardi. Izvozno‑uvozni odnos je tek oko 12–13%. Najveće stavke uvoza su mašine i transportna oprema, energenti (posebno gorivo i električna energija), hrana i široka potrošnja. Nedovoljna domaća proizvodnja znači da je stopa inflacije u velikoj mjeri „uvezena“ – poskupljenja energenata ili hrane direktno utiču na potrošačke cijene.
Uvozna zavisnost je naročito problematična jer Crna Gora od 2002. godine koristi euro kao de facto valutu. Kako nema svoju monetarnu politiku, država ne može devalvirati valutu ili kontrolisati kamatne stope radi ublažavanja uvezene inflacije. I pored toga, crnogorska privreda teži ka Uniji i želi da postane članica EU i eurozone do 2028. godine.
Slabosti industrije i mogućnosti poljoprivrede
Industrija u BDP‑u učestvuje sa svega oko desetak procenata, dok poljoprivreda zbog nedovoljnih investicija ne može da zadovolji domaću potražnju. Rezultat je visoka potrošnja uvozne hrane i potrošačke robe. Energetski sektor je važan – u hidrološki dobrim godinama Crna Gora izvozi struju, ali u sušnim godinama uvozi, pa cijene struje direktno utiču na trgovinski bilans. Ovo pokazuje koliko je važno razvijati domaće kapacitete u poljoprivredi i energetici kako bi se smanjio uticaj spoljnih šokova.
EU i eurozona – koliko i kada?
Pristupni pregovori sa EU otvoreni su još 2012. godine; do sada je otvoreno svih 33 pregovaračkih poglavlja, od čega je 14 privremeno zatvoreno. Briselski izvještaj za 2025. godinu ocjenjuje da crnogorska privreda mora diverzifikovati svoju usku proizvodnu bazu i smanjiti preveliku oslanjenost na usluge, naročito na turizam. EU takođe ističe da mala veličina kompanija i njihovo malo učešće u izvozu ograničavaju produktivnost i konkurentnost.
Vlada je istakla ambiciju da uđe u EU i eurozonu do 2028. godine. Međutim, formalni ulazak u eurozonu podrazumijeva ispunjavanje kriterijuma konvergencije: inflacija i dugoročne kamate moraju biti blizu prosjeka eurozone, budžetski deficit ispod 30% BDP‑a, a dug ispod 60% BDP‑a. Pošto Crna Gora već koristi euro, potrebno je da uskladi fiskalna pravila i jača institucije kako bi Evropska centralna banka preuzela nadzor.
Šta članstvo donosi
Ulazak u EU i eurozonu otvara vrata zajedničkom tržištu, stabilnim pravilima i pristupu fondovima kohezione politike. EU za period 2021–2027. izdvaja preko 392 milijarde eura za regionalni razvoj; ova sredstva mogu finansirati infrastrukturne projekte, energetsku tranziciju, digitalizaciju i razvoj poljoprivrede. Analitičari ukazuju da će nastati čitava nova niša „inženjeringa EU fondova“ – specijalizovane firme koje pripremaju projekte po strogim pravilima EU. U Hrvatskoj su takve konsultantske kuće nikle odmah nakon pristupanja, pa se sličan trend očekuje i u Crnoj Gori.
Dalje, dekarbonizacija i Zeleni dogovor EU zahtijevaju stručnjake za carinski mehanizam prilagođavanja emisija (CBAM), integraciju obnovljivih izvora u mrežu i procjenu uticaja na životnu sredinu. Crnogorske firme mogu razvijati ove usluge i izvoziti ih širom regiona. Turistička industrija će, pod pritiskom ekoloških standarda, morati da ulaže u energetsku efikasnost, upravljanje otpadom i zaštitu obale – nova prilika za inženjere i konsultante.
Rizici i lekcije iz Hrvatske
Iskustvo Hrvatske pokazuje da ulazak u eurozonu ne garantuje nisku inflaciju. U martu 2026. Hrvatska je imala najveću inflaciju u EU, a poskupljenja su bila najizraženija kod energenata i usluga. Pošto Crna Gora već koristi euro, bez sopstvene centralne banke nema mogućnost da devalvira valutu ili prilagodi kamate. Sa većom zavisnošću od uvoza nego Hrvatska i mnogo užom proizvodnom bazom, svaki globalni rast cijena hrane ili energenata direktno se preliva na domaće tržište.
EU će takođe insistirati na fiskalnoj disciplini i reformama javne uprave. Brisel je već upozorio da se mora poboljšati digitalna javna uprava, dualno obrazovanje i energetska tranzicija. Rast plata i socijalnih davanja, ako nije praćen produktivnošću, može ugroziti ispunjavanje kriterijuma za eurozonu.
Šta Crna Gora treba da uradi
Da bi članstvo u EU i eurozoni donijelo koristi, Crna Gora mora da pripremi ekonomiju za konkurentnost i otpornost na šokove. Ključne preporuke su:
-Diversifikacija proizvodnje: ulagati u prerađivačku industriju, poljoprivredu i IT sektor kako bi se smanjila zavisnost od turizma i uvozne robe.
-Energetska samodovoljnost: ubrzati projekte obnovljivih izvora energije i jačati elektroenergetsku mrežu kako bi se smanjio uvoz električne energije i goriva.
Pročitajte još:
-Razvoj lokalnih lanaca vrijednosti: jačati domaće dobavljače u turizmu, ugostiteljstvu i građevinarstvu kako bi veći dio potrošnje ostao u zemlji.
-Strukturne reforme: unaprijediti javnu upravu, digitalizovati usluge, reformisati pravosuđe i smanjiti sive zone u ekonomiji.
-Priprema za EU fondove: razviti kapacitete za pisanje i upravljanje projektima, kako bi se iskoristile milijarde eura dostupne kroz kohezione fondove.
Zaključak
Crna Gora ulazi u presudan period. Odluka da postane članica EU i eurozone može donijeti veliki podsticaj ekonomskom razvoju, ali i nove izazove. Primjer Hrvatske pokazuje da i članice eurozone mogu biti suočene sa visokom inflacijom, naročito kada su zavisne od uvoza. Crna Gora mora da iskoristi vrijeme do formalnog pristupanja da ojača domaću proizvodnju, diverzifikuje izvore rasta i izgradi institucije sposobne da upravljaju evropskim fondovima. Samo tako će benefiti članstva nadjačati rizike, a ekonomska stabilnost biti zaštićena od spoljnjih šokova.
