Crnogorski naučnici učestvovali su u međunarodnoj istraživačkoj ekspediciji ispitivanja mikroplastike u morskom ekosistemu. Na naučno-istraživačkom brodu bili su dva i po mjeseca i zadovoljni su učešćem u tom, za svakog naučnika, jedinstvenom poduhvatu.
“Od onog što smo planirali prije odlaska na ovu misiju odrađeno je otprilike 90 odsto. Naravno, loši vremenski uslovi su onemogućili da naš plan bude urađen na 100-procentni način“, kazao je za Biznis.me naučnik Aleksandar Joksimović. Kaže da je sa kolegama na Antarktiku proveo najljepše ljetnje dane, kako je zvanično sada na toj hemisferi, iako su temperature bile zimske.
„Sa mnogo lijepih utisaka krenuli smo 17. februara. Bilo je tuge i suza, jer ostavljati ovu ljepotu poslije više od dva mjeseca je neobično i tužno. Ovdje smo zaista uživali u iskonskoj divljini, u druženju sa pingvinima i ostalim divljim životinjama, što je bilo moje najveće oduševljenje. Na kraju smo imali, čak i situaciju da nam jedan pingvin uskoči u čamac, kada smo se približavali brodu iz baze“, opisuje Joksimović rastanak sa ledene površine.
Od pingvina i morskog leoparda su se, kaže, oprostili, ali su se kitovi teško rastajali od njih, pratili su ih miljama, ploveći ka Južnoj Americi, tačnije Argentini, gdje su ih čekale kolege iz Bugarske.
Dok smo razgovarali sa Joksimovićem, bio je na krmi broda jer na palubi nije mogao zbog velikih talasa i buke koju proizvodi snažni okean.
„Krenuli smo ranije sa Livingston ostrva zbog prognoze koja je bila loša i koju smo na sreću izbjegli, jer smo 17. februara isplovili i krenuli prema Argentini i Južnoj Americi, Pred nama je bilo tri dana i dvije noći preko Drejkovog prolaza gdje se susrijeću tri okeana i zaista u ovom periodu godine vladaju jaki vjetrovi, veliki su talasi i naravno susrijeću se tri struje različitih voda. Generalno naša misija je bila uspješna, polako se vraćamo ka Argentini gdje nas čeka bugarska asocijacija koja će pripremiti doček brodu Sveti Kiril i Metodije“, ispričao nam je Joksimović.
Da ekspedicija naših naučnika i njihovih kolega iz Bugarske nije bila jednostavna potvrđuje i putanja kretanja.
Jedna od njih je i Drejkov prolaz koji se smatra jednim od najopasnijih putovanja za brodove. Okeanske struje na toj geografskoj širini ne nailaze na otpor bilo koje kopnene mase, a talasi su visoki do 12 m, otuda i kažu da je to najmoćnija konvergencija mora.
Drejkov prolaz se nalazi između najjužnijeg vrha Južne Amerike i Južnih Šetlandskih ostrva – Antarktika. Povezuje najjužniji deo Atlantskog okeana sa jugoistočnim dijelom Pacifika.
U njemu se mogu uočiti kitovi, delfini, foke i mnogobrojne ptice. Smatra se da je prolaz otvoren prije 41 milion godina, pomjeranjem Antarktika na jug.
“Koleginici Vesni Mačić je ovo drugi put da bude dio ekspedicije na Antarktiku, a meni prvi. Velika mi je čast što sam se družio sa naučnicima iz raznih zemalja i istraživali ovaj, još uvijek, netaknuti kontinent iskonske ljepote i prirode. Zaista, ovo predstavlja veliki izazov, ali i krunu moje naučne karijere. Biti u društvu vrhunskih istraživača, pingvina, foka i kitova zaista je iskustvo za pamćenje”, kazao je za naš portal naučnik Aleksandar Joksimović iz Instituta za biologiju mora.
Naglašava da boravak u tako dalekom dijelu svijeta potvrđuje jednostavnost međunarodne saradnje, povezanost i usmjerenost ljudi jednih na druge, te da bi to trebalo da bude poruka za čitav svijet.
Pročitajte još:
„Iako je na južnoj hemisferi sada ljeto, vremenski uslovi su zahtjevni i izazovni za rad. Temperatura bude oko nule. Međutim, kada je vjetar, subjektivni osjećaj je da je minus 15 stepeni. No, sve je to zanemarljivo pored ljepote Antarktika. Naučnici sa kojima smo bili u ekspediciji, saglasni su da su klimatske promjene vidljive i da je zadnji minut da sačuvamo planetu”, poručio je Joksimović.
Objašnjava da je to naučni zaključak jer su on i koleginica Mačić, sa kolegama iz Bugarske, bili izolovani od svijeta.
„Živjeli smo na naučno-istraživačkom brodu i svakodnevno obavljali uzorkovanje morskih organizama sa dna, kao i uzorke za analizu mikroplastike. Po povratku u našu zemlju nastavićemo dalje analize”, poručio je Joksimović naglašavajući da su, gotovo dva i po mjeseca, vidjeli drugačiju sliku svijeta te da njihova poruka mora biti jasna i glasna: „Sačuvajmo Antarktik kao mjesto koje mnogo znači našoj planeti”, poručio je sagovornik portala Biznis.me. Iako tek 1. marta po planu stižu u Crnu Goru, poželio je da se opat vrati Antarktiku.
„Kao nenaseljeni kontinent, isključivo je namijenjen naučnim istraživanjima, i tokom ljetnje sezone na njemu boravi oko 4.000 naučnika u okviru približno 80 istraživačkih stanica. Moja kolegenica Vesna Mačić, od prošle godine, a ja od ove, sada smo upisani u listu onih koji su dotakli tlo Antarktika“, kazao je Joksimović naglašavajući da je ponosan što se i zastava Crne Gore zavijorila na bijelom kontinentu.
