Upravo tu gdje je pre više od nedjelju dana održana tradicionalna manifestacija od mimoze, ribe i vina, u Baošićima, na samo nekoliko metara od glavne fešte, mašine bruje. Ni trombonjeri nijesu prepali radnike, uglavnom sa strane, da zastanu na kratko.
Devastacija novske obale počela je godinama unazad. Aktuelni investitor hotela u Baošićima, Čedo Popović, je gradeći hotele u Bijeloj, „Park“ i „Delfin“ surgao u more velike betonske ploče, a potom nasuo šljunkom. I tada, baš kao i danas, vodila se polemika da li ima dozvolu, gdje će se kupati mještani… bezbroj pitanja, odgovora niotkud.
Iste scene ponavljaju se i ovih dana u Baošićima. Dok su, papirološki sa najviše državne instance, zabranjeni radovi, stotine kamiona danju i noću zasipa more i širi plažu. Dok se Opština i Uprava za kulturna dobra prepucavaju imaju li dokument, a Morsko dobro ćuti, plaža raste. Mještani ogorčeni, a vlasnik kompanije Carine se čudi tome.
„Ne vidim ništa strašno, naprotiv. Ako smo zemlja koja treba da se bavi turizmom koji nam je strateška razvojna grana kako možemo da pravimo hotele, a da ispod hotela ne budu plaže“, poručuje.
Mještane Baošića ne interesuje gdje će se kupati njegovi gosti, o tome je, kažu, trebalo da razmišlja ranije. Ne mogu se čudu načuditi da toliko nadležnih službi u opštini ne vidi tablu ispred gradilišta na kojoj piše da se uređuje već postojeće kupalište. Svi koji su, makar jednom prošli kroz to turističko, nekad ribarsko mjesto, a ne mjestani koji tu žive, znaju da je površina plaže bila 1.500 m2, a nova će biti na čak 12.500 m2.
Polemika oko plaže u Baošićima počela je prije mjesec dana, kada ja biznismen Čedo Popović, paralelno sa izgradnjom gabaritnog hotela počeo i nasipanje plaže.
Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdala nalog o hitnom obustavljanju radova i vraćanju plaže u prvobitno stanje, on je prećutno nastavio po svome. Ono što ne može danju radi noću. Stotine kamiona iz zaleđa Boke dopremaju kamen i zasipaju.
Dok iz Uprave tvrde da bez odobrenja radi u zaštićenoj UNESCO zoni, bez konzervatorskih uslova, Popović ističe da radi na osnovu građevinske dozvole, koju mu je izdala Opština Herceg Novi, te da on još nije dobio rješenje Uprave.
Rješenjem, koje potpisije direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković, vlasniku kompanije Carine dat rok od mjesec da sanira prostor koji je dio zaštićene okoline prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora, upisanog na UNESCO listu svjetske baštine.
„Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Područna jedinica Kotor, donijela je Rješenje kojim se privrednom društvu Carine D.O.O Podgorica nalaže vraćanje u prvobitno stanje lokacije u Baošićima, opština Herceg Novi, koja obuhvata katastarske parcele 771, 772, 773/1 i 774 KO Baošići“, piše u rješenju Uprave.
Iako žalba ne odlaže Rješenje, Popović radi, kako ističe, sve u skladu sa zakonom. Sa druge strane, direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara naglašava da je investitor dobro znao da su konzervatorski uslovi izdati, jer se žalio na njih, a žalba mu je odbijena.
Sekretar za urbanizam, Vladislav Velaš, kaže da su od Uprave za zaštitu kulturnih dobara tražili saglasnost, a kako je nijesu dobili u roku od 15 dana, smatrali su da je odgovor pozitivan. Pravnici koje smo kontaktirali kažu da to nije opravdanje, te da je za tako ozbiljan projekat trebalo ostvariti i drugu vrstu komunikacije kako bi se potvrdili navodi.
Opština u klin, Uprava u ploču – tvrdi da je građevinska dozvola izdata nezakonito i da Uprava nikada nije dobila zahtjev iz Opštine Herceg Novi. Poziva ih da takav zahtjev objave javno ako postoji.
Za to vrijeme, mještani obližnjih kuća kažu da oka nemogu sklopiti od velih radova na plaži.
Riječ je o prostoru koji predstavlja integralni dio zaštićene okoline prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, zbog čega uživa poseban režim zaštite. Zato su i mještani uporno tražili da se preispita postupanje investitora. Nakon usmenih prijava građana o izvođenju radova na toj lokaciji. Stručna lica Uprave izašla su na teren 16. februara 2026. godine i konstatovala stanje na predmetnim parcelama.
Taj organ iznenađuje upornost vlasnika kompanije Carine kojem su 30. avgusta 2023. godine izdali rješenje o konzervatorskim uslovima za potrebe izrade urbanističko-tehničkih uslova za uređenje dijela obale u Baošićima.
Uprava je odbila žalbu kompanije Carine. Zato sada traže da se lokacija vrati u prvobitno stanje u roku od mjesec dana od prijema rješenja. No, na terenu, umjesto da mašine utihnu, dešava se suprotno.
Uzalud upozorenja struke
Na betonizaciju kopna i mora upozoravala je i inženjerka Olivera Doklestić. U razgovoru za Biznis.me kazala je da pitanja u vezi velikog broja gradilišta na području hercegnovske opštine, ispunjavanje zakonskih obaveza tokom izvođenja radova i (ne)očuvanje ambijentalnih vrijednosti, nije samo i jedino u domenu investitora, već i onih koji izdaju uslove za projektovanje i građenje, opštinskog Sekretarijata za urbanizam i građevinsku inspekciju i Ministarstva uređenja prostora (za objekte površine veće od 3.000 m2, ali i nadzora“, istakla je Doklestić navodeći da je, uz njih, bitna uloga Agencije za zaštitu životne sredine.
„Vrlo je indikativno da ta Agencija nije našla za potrebno da se upravo za komplekse na rivijeri, veliki hotel u Baošiću ili stambenu aglomeraciju u Kumboru urade elaborati procjene uticaja na životnu sredinu, gdje bi bili sagledani svi postojeći ambijentalni uslovi i interakcije u životnoj sredini budućeg objekta“.
Tome se kaže dodaje i nedostatak građevinske inspekcije, ali i „dodvoravanje“ vlasti investitorima, pa su oni, tvrdi Doklestić, najčešće samostalni u građenju, a sam nadzor je, kaže, formalno imenovan, radi procedure, i ne obavlja potreban zadatak.
Kada je riječ o izgradnji veliko kompleksa kompanije Carine koja devastira i obalu, Doklestić objašnjava da je Zakon precizan i izričit., počevši od člana 3. Načela u Zakonu o izgradnji objekata zaštita od prirodnih i drugih nepogoda, a uz sve to i poštovanje etičkog kodeksa, što se, tvrdi, naročito ne poštuje, jer to podrazumijeva odnos prema objektima u okruženju.
„Član 45 Zakona daje čitav niz obaveza, koje pri gradnji mora da bude zadovoljen. Sumnjam da sve to neko (nadzor, građevinski inspektor) kontroliše, zajedno sa svom izvođačkom dokumentacijom; u članu 43 definisane su obaveze izvođača, a u članu 46 dat je popis gradilišne dokumentacije. Opravdano treba sumnjati da svako gradilište ima potpunu dokumentacuiju po tom članu“, istakla je sagovornica portala Biznis.me.
Vlasniku kompanije Carine, Čedu Popoviću, prije deset godina zabranjena je gradnja depadansa i garaže hotela „Delfin“ u Bijeloj, jer je na gradilištu zatečeno 40 radnika, među njima i 20 državljana Albanije, od kojih 17 nije imalo prijavu boravka, niti radnu dozvolu i još gore posao je izvodio bez građevinske dozvole.
Pročitajte još:
U julu 2019. godine reagovala je komunalna policija na devastaciju u Kumboru.
Na pritužbu mještana da kamioni noću istovaraju građevinski otpad u more, prijava je proslijeđena Ministarstvu održivog razvoja i turizma i Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom na dalje postupanje. Kao i sada u Baošićima, nadležnost se prebacivala s jednih na druge, a Popović je korespodenciju službi iskoristio za zasipanje mora.
Kako je hotel „Delfin“ uplovio u Carine
Kompanija Carine, vlasnika Čeda Popovića je 2001. godine privatizovala hercegnovsko preduzeće TUP Južni Jadran u čijem su sastavu, pored hotela „Delfin“, bili i kompleks od 16.000 kvadrata u Meljinama, odmarališta u Kumboru i Baošićima te motel „Vinogradi“ i kafe-bar „Lada“ na glavnom hercegnovskom trgu. Ukupna površina tih značajnih objekata iznosila je 65.000 metara kvadratnih.
Većinski paket TUP Južni Jadran, koji je bio u vlasništvu državnih fondova, kupio je tada za 247.000 maraka, ili za pet odsto nominalne vrijednosti. I od radnika je otkupio još 43 odsto akcija Južnog Jadrana na svoje ime, za približno sedam odsto nominalne cijene, pa je preduzeće Carine 2008 godine postalo vlasnik kompletne imovine Južnog Jadrana.
