Vlada Crne Gore smatra da treba odbaciti inicijativu o ocjeni ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju i likvidaciji banaka, navodeći da član 4 i član 17 (u vezi člana 59dž stav 2) nijesu u suprotnosti sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima. – prenosi Pobjeda.
U inicijativi, koju je podnio advokat Filip Ćupić iz Podgorice, ukazuje se da je članom 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju i likvidaciji banaka, u članu 17 Zakona o stečaju i likvidaciji banaka dodat novi stav 5, kojim je utvrđeno da „troškove u sudskim sporovima u vezi sa upravnim aktima iz stava 1 ovog člana snosi banka“, te da se tim rješenjem odlučuje o obavezi banke u stečaju da plaća troškove upravnog spora, a da nije stranka u tom postupku.
– Podnosilac inicijative (Ćupić) smatra da te troškove treba da nadoknadi Centralna banka Crne Gore, jer je stečajni odbor banke organ Centralne banke, te je stoga ona stranka u upravnom sporu. Dalje, podnosilac inicijative smatra i da je na ovaj način banci uskraćeno pravo na zaštitu iz člana 19 Ustava, jer banka u stečaju, budući da nije stranka u upravnom sporu, ne može da izjavi pravni lijek na odluku Upravnog suda kojom se obavezuje na plaćanje troškova upravnog spora – navodi se u dokumentu.
Ćupić u inicijativi navodi i da novi član 59 stav 8 (koji se dodaje članom 17 tog zakona) ima povratno dejstvo suprotno zabrani povratnog dejstva utvrđenoj Ustavom, jer propisuje da će se odredba člana 17 ovog zakona, primjenjivati retroaktivno i na stečajne postupke koji su započeti do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Kako se navodi u dokumentu Vlade, odredbom člana 3, stav 2 Zakona o stečaju i likvidaciji banaka „propisano je da se obaveze proistekle iz stečajnog postupka izmiruju na teret stečajne mase“.
Kako je pojašnjeno u dokumentu kojim se preporučuje odbijanje inicijative, članom 18 Zakona o stečaju i likvidaciji banaka, stečajni odbor u stečajnom postupku je organ Centralne banke i odlučuje donošenjem upravnih akata, protiv kojih je moguće pokrenuti upravni spor. U tom smislu, stečajni odbor, izvršavajući zakonom utvrđena ovlašćenja i nadležnosti, ostaje punopravna stranka u postupku, što negira navode podnosioca inicijative da banka u smislu Zakona o parničnom postupku treba da bude stranka u postupku, zaključeno je u dokumentu.
Navodi se da Zakon o stečaju i likvidaciji banaka predstavlja leks specijalis, koji reguliše odnose u postupku stečaja i likvidacije banaka, „a smisao ovog zakona je da se svi troškovi iz stečajnog postupka izmiruju na teret stečajne mase, odnosno banke u stečaju“.
Navodi se da je propisano da se danom otvaranja stečajnog postupka obrazuje stečajna masa, kao i da se stečajna masa sastoji od sve pokretne, nepokretne, materijalne i nematerijalne imovine banke, gdje god se ona nalazi, svih potraživanja banke, svih ugovornih prava, svih intelektualnih prava i ostalih prava stečenih na osnovu zakona.
– Dakle, u konkretnom slučaju, osporavanom odredbom člana 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju i likvidaciji banaka nije izvršena povreda i/ili promjena pravnog odnosa, već se radi efikasnijeg procesnog dejstva ovog zakona vrši preciziranje izvora novčane, odnosno stečajne mase, koja se nalazi u banci, a koja kao što je navedeno, služi za izmirivanje obaveza iz stečajnog postupka – navodeno je u dokumentu kojim se odbacuje inicijativa.
