Iran je prošle nedjelje izveo raketni napad na industrijski grad Ras Lafen u Kataru, najveće svjetsko čvorište za izvoz LNG-a. To je izazvalo požare na više postrojenja za tečni prirodni gas i dovelo do onoga što je QatarEnergy opisao kao „dalju veliku štetu“ na kompleksu koji je već bio ozbiljno oštećen ranijim napadima dronovima. Napad je uslijedio samo nekoliko sati nakon što je Izrael pogodio iransko gasno polje Južni Pars. To je bio prvi put da je Izrael gađao iransku infrastrukturu za prirodni gas. Time je globalna energetska računica trajno promijenjena. -prenosi Forbes.
Uobičajeno izvještavanje o ovoj krizi je preusko. Dok svi prate cijene nafte, značajniji i dugotrajniji uticaj zapravo se dešava na globalnom tržištu tečnog prirodnog gasa (LNG). Gasna infrastruktura postala je oružje rata, slično sukobu između Rusije i Ukrajine. Međutim, svijet nema strateške rezerve, nema hitne zalihe i nema brza rješenja. Problemi koji će se razvijati u narednim nedjeljama i mjesecima neće se mjeriti u barelima, već u toploti, električnoj energiji i đubrivu, dok će se efekti preliti širom svijeta.
Skok cijena i poremećaji u snabdijevanju
Prije početka rata 28. februara, globalne cijene prirodnog gasa bile su relativno stabilne. Kada je Katar Enerdži 2. marta obustavio proizvodnju nakon početnih napada dronovima, cijene su se gotovo udvostručile za jednu nedjelju. Spot cijene LNG-a u Aziji od tada su porasle na oko 20 dolara po MMBtu (mjerna jedinica). To je pet puta više od trenutnog američkog referentnog nivoa, prema istraživanju direktorice u Wood Mackenzie, Miaoru Huang.
Nakon raketnog napada na Ras Lafen, cijene gasa u Evropi skočile su dodatnih 24%, a u Velikoj Britaniji 23% u roku od nekoliko sati.
Ukupan poremećaj uklonio je oko 5,8 miliona tona LNG-a sa globalnog tržišta samo u martu. To je otprilike 14% količine koju je svijet očekivao ovog mjeseca. U međuvremenu, Hormuški moreuz, uski plovni put kroz koji prolazi značajan dio svjetske energije, praktično je zatvoren. Desetine tankera stoje usidrene i ne mogu da uđu ili izađu iz regiona, prema podacima kompanije Kpler.
„Nažalost, ne postoji slobodan kapacitet na LNG tržištu, tako da će poremećaj biti trenutan i ogroman“, izjavila je Florence Yu, analitičarka LNG tržišta u Vortexi, za Lloyd’s List.
Ona je naglasila da 20% globalnog LNG-a i čak 90% katarskog izvoza prolazi kroz Hormuški moreuz, epicentar sukoba. To je posebno značajno jer Katar obezbjeđuje oko 20% svjetske ponude LNG-a.
Gas nema strateške rezerve
Za razliku od nafte, gdje postoje Međunarodna agencija za energiju i stotine miliona barela strateških rezervi koje države mogu da oslobode u kriznim situacijama, LNG nema ništa slično. Međunarodna zajednica je decenijama gradila zaštitni sistem za naftne šokove. Ali za gas to nikada nije učinila. Taj propust sada je postao problem za sve.
Čak i kada bi rat sjutra prestao, Ras Lafen se ne može jednostavno ponovo pokrenuti. Postrojenje zahtijeva pažljiv proces restartovanja koji traje nedjeljama prije nego što može da proizvede i isporuči ijedan teret.
Još veći problem je razmjera štete. Procjene su da bi potpuna sanacija mogla trajati i do pet godina, a popravke ne mogu ni da počnu dok sukob potpuno ne prestane.
Ministar energetike Katara potvrdio je da bi poremećaji u izvozu LNG-a mogli trajati mnogo duže nego što se prvobitno mislilo. Kao i da je potpuni prekid sukoba neophodan prije nego što restart uopšte može da počne.
Pored proizvodnje, problem je i transport. Troškovi zakupa LNG tankera mogu dostići i 400.000 dolara dnevno. Troškovi osiguranja su značajno porasli, zbog čega mnoge kompanije oklijevaju da preuzmu rizik.
Nema ko da nadoknadi manjak
Ovaj manjak ne mogu nadoknaditi druge zemlje povećanjem proizvodnje. Sjedinjene Američke Države i Australija već rade na maksimalnim kapacitetima. Nema „rezervnih“ kapaciteta koji bi se mogli brzo uključiti.
Nigerija, Alžir i Trinidad takođe imaju sopstvena ograničenja u snabdijevanju. Kada se sabere sve što ostatak svijeta može realno da proizvede, pokriva se manje od dva miliona tona od ukupno 5,8 miliona tona koje su nestale sa tržišta samo ovog mjeseca.
Najugroženije zemlje
Zemlje koje će najviše osjetiti posljedice nijesu Japan ili Južna Koreja, kako se često pretpostavlja.
Tajvan je zapravo najranjiviji, jer je prošle godine 35% svog LNG uvoza dobijao iz Katara i UAE. Situaciju dodatno pogoršava to što je Tajvan sredinom 2025. ugasio posljednju nuklearnu elektranu i zatvorio više termoelektrana na ugalj.
Indija je takođe veoma izložena, jer gotovo 58% svog prirodnog gasa uvozi sa Bliskog istoka. Singapur dobija oko 27% snabdijevanja iz istog regiona.
Da li postoje alternative?
Neki analitičari su tvrdili da tržište pretjerano reaguje i da će alternativni snabdjevači popuniti prazninu. To je možda bilo moguće prije nedjelju dana, ali sada, nakon bombardovanja katarskog gasnog polja, takav scenario je teško zamisliv.
Ras Lafen nije cjevovod niti tanker koji se može preusmjeriti. To je kompleksno industrijsko postrojenje koje je dva puta pogođeno za tri nedjelje, sa štetom čija sanacija može trajati od tri do pet godina.
Optimističan scenario podrazumijeva potpuni prekid sukoba, ponovno otvaranje Hormuškog moreuza i dvonedjeljni proces restartovanja – bez novih napada.
Pročitajte još:
Goldman Sachs upozorava da bi cijene mogle da se više nego udvostruče ako moreuz ostane zatvoren još mjesec dana. Evropa je preživjela sličnu krizu 2022. Ali, samo zato što je imala mjesece za pripremu.
Tom Kloza, viši savjetnik za energetiku u Gulf Oilu, opisao je situaciju ovako:
„Možete li da zamislite reakciju svijeta ako bi Iran pogodio nešto van Persijskog zaliva. Rafineriju u Roterdamu ili postrojenje u SAD? Tada više nema pravila i cijene bi mogle da eksplodiraju“.
Dugoročne posljedice
Svijet je 50 godina gradio sistem za upravljanje šokovima u snabdijevanju naftom. Strateške rezerve, dodatne kapacitete i mogućnost brzog preusmjeravanja tankera.
Za LNG nije izgrađeno gotovo ništa slično, jer se smatralo da takva infrastruktura neće biti meta sukoba. Taj stav je u ovom ratu nestao.
Već sada je jasno da će kriza ubrzati ulaganja u LNG u SAD, Australiji i Kanadi. U zemljama koje imaju resurse i stabilnost da postanu pouzdani globalni snabdjevači gasom.
Iako je trenutni poremećaj bolan, investicije koje će uslijediti mogle bi dugoročno da preoblikuju globalnu trgovinu energijom u decenijama koje dolaze.
