Antimigrantsko raspoloženje postojalo je i mnogo prije Donalda Trampa. Politika često reaguje na javno raspoloženje, a ne na potrebe privrede. U Evropi, a posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, raste neprijateljstvo prema imigrantima. Istovremeno, najbogatije svjetske ekonomije očajnički traže strane radnike. – prenosi SEEbiz.
Pritom migracija radne snage globalno pada, iako se sve starija društva suočavaju sa sve većim nedostatkom radne snage, pokazuje izvještaj Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) koje je prošlog mjeseca, kada je objavljeno, u velikoj mjeri prošlo nezapaženo.
Takav trend započeo je mnogo prije ponovnog izbora predsjednika Donalda Trampa, koji je tokom svoje uspješne predizborne kampanje, između ostalog, napadao i imigrante. Prema OECD-u, organizaciji koja prati globalne ekonomske i socijalne politike, migracija radne snage u 38 zemalja članica pala je 2024. godine za više od petine. Pad se manje pripisuje potražnji, a više rastućem političkom protivljenju imigraciji i strožim viznim propisima u određenim industrijalizovanim zemljama. No istovremeno je privremena migracija radne snage nastavila rasti.
„Veći dio pada stalne migracije radne snage može se pripisati promjenama politika u Ujedinjenom Kraljevstvu i na Novom Zelandu“, objašnjava za DW Ana Damas de Matos, viša analitičarka u OECD-u.
Na Novom Zelandu pad je povezan sa završetkom jednokratno uvedene, postpandemijske sheme boravka koja je omogućila trajno naseljavanje više od 200.000 privremenih migranata i članova njihovih porodica. Najveći jednokratni program boravka u toj zemlji istekao je u julu 2022. godine. Nakon Brexita, Ujedinjeno Kraljevstvo reformisalo je vizne propise za zdravstvene radnike, pooštrivši kriterijume podobnosti poslodavaca i isključivši mogućnost dolaska članova porodice, što je dovelo do naglog pada broja zahtjeva za dodjelu vize.
Prema OECD-u, zdravstveni sektor posebno je pogođen nedostatkom radne snage zbog takvih ograničenja. Seeta Sharma, stručnjakinja za migracije koja je radila kao savjetnica za Ujedinjene nacije, saveznu indijsku vladu i više indijskih saveznih država, smatra da su stroži propisi za strane studente u Ujedinjenom Kraljevstvu kontraproduktivni. „Put od sveučilišta do posla sada je ograničen“, kaže ona za DW. „To će dovesti do pada broja upisa. Indijci, na primjer, više neće trošiti velike iznose na obrazovanje u inostranstvu ako nakon toga nemaju jasan put u karijeri.“
Izvještaj OECD-a pokazuje da je Indija, sa 600.000 doseljenika prošle godine, bila uvjerljivo na prvom mjestu među zemljama iz kojih dolaze radni migranti u zemlje OECD-a. Slijede Kina i Rumunija.
U SAD-u su pod administracijom Džoa Bajdena uvedena stroža ograničenja za tzv. H-1B vize. Riječ je o glavnom programu koji stranim stručnjacima na područjima poput tehnologije, inženjerstva i medicine omogućuje rad u SAD-u. Tramp je potom povećao troškove viza za poslodavce s 2.000 na 5.000 dolara, pa čak do 100.000 dolara. On želi ograničiti mogućnosti stalnog naseljavanja u svim sektorima.
U Australiji su povećani pragovi plata koje kvalifikovani radnici moraju imati kako bi dobili vizu, a u Kanadi su promijenjeni načini dolaska radnika na određeno vrijeme. Migracije povezane s radom naglo su pale i u nordijskim zemljama – na primjer, Finska je zabilježila pad od 36 posto u odnosu na prethodnu godinu.
U Njemačkoj je broj onih koji se doseljavaju za stalno prošle godine pao za 12 posto zbog strožih imigracijskih propisa koje je uveo još bivši kancelar Olaf Šolc. Prema tim propisima u zemlju je ušlo 586.000 stranih radnika, ali je broj osoba koje su ušle s radnim vizama bio 32 posto manji nego godinu ranije. Te reforme Šolcove vlade dodatno je proširila aktualna vlada kancelara Fridriha Merca.
Herbert Briker, profesor ekonomije na berlinskom Sveučilištu Humboldt, smatra da to stvara probleme za njemačku privredu. „Dugi niz godina Njemačka je imala koristi od prosječne godišnje migracije od 550.000 ljudi“, ističe Briker za DW. „Migracija nam je potrebna kako bismo nadomjestili radnike koji odlaze u penziju. Bez nje ne možemo održati stabilnu ponudu radne snage.“
Širom Evropske unije, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, državljani zemalja van EU-a popunili su oko dvije trećine radnih mjesta stvorenih između 2019. i 2023. godine. To pokazuje koliko su Unija, ali i cijela Evropa, već postale ovisne o stranim radnicima. Na globalnom nivou je Međunarodna organizacija rada (MOR) procijenila da je 2022. godine bilo 167,7 miliona migrantskih radnika, što čini 4,7 posto ukupne svjetske radne snage. Više od dvije trećine njih (114,7 miliona) živjelo je i radilo u zemljama s visokim prihodima.
Uprkos padu u 2024. godini, globalna migracija radne snage ostaje iznad nivoa prije pandemije. Međutim, izvještaj OECD-a pokazuje koliko se brzo ta migracija može zaustaviti. Razlog leži u političkom otporu, podstaknutom više strahom od ilegalne migracije nego i dalje rekordno visokom ekonomskom potražnjom. Trampova aktuelna agenda dodatno je intenzivirala tu dinamiku. Od stupanja na dužnost u januaru izdao je niz izvršnih naredbi usmjerenih na suzbijanje i legalne i ilegalne imigracije. Njegova administracija tvrdi da su te mjere nužne kako bi se zaštitili američki radnici i osigurao sistem temeljen isključivo na radnim kvalifikacijama.
Iako je broj stalnih imigranata 2024. godine pao, privremena ili sezonska migracija radne snage ostala je, prema OECD-u, stabilna. To odražava sklonost vlada prema kratkoročnim programima koje mogu po potrebi proširivati ili ograničavati. Stručnjakinja za migracije Sharma to opisuje ovako:
„Dovedimo ljude kada su nam potrebni i zatvorimo vrata kada nam više ne trebaju – ne želimo nikoga od njih trajno u našoj zemlji.“
Sezonski i privremeni radni programi i dalje su traženi u Australiji, Evropi i Sjevernoj Americi – najprije u poljoprivredi, sektoru staranja i građevinarstvu. No, analize OECD-a pokazuju da se programi privremene migracije sve više koriste i za visoko kvalifikovane radnike.
No OECD ne poziva industrijalizovane zemlje samo na privlačenje više stranih radnika, nego i na djelovanje na njihovoj boljoj integraciji na tržište rada. Kao ključne preduslove navodi kurseve jezika, pristup socijalnim uslugama te priznavanje vještina i kvalifikacija kako bi strani radnici mogli u potpunosti doprinositi u zemljama domaćinima. Naime, oni su prečesto zaposleni na poslovima daleko ispod nivoa svojih kvalifikacija i vještina.
To se događa prvenstveno zbog sporih i birokratskih procesa priznavanja diploma i kvalifikacija, napominje profesor Briker, koji se ujedno bavi istraživanjem migracija pri Njemačkom institutu za istraživanje zapošljavanja (IAB). Reforme u Njemačkoj, koje su imale za cilj učiniti najveću europsku ekonomiju privlačnijom, propale su zbog raširene birokratije. „Priznavanje diploma i stručnog obrazovanja traje godinama, što otežava dolazak kvalifikovanih radnika“, kaže Briker za DW. „Kao rezultat toga, trenutno nam nedostaje oko tri miliona radnika.“
