Spajanja i preuzimanja ponovo su u modi — naročito sada kada države više ne pokazuju otpor kao ranije. A zašto se uopšte kompanije odlučuju na spajanja?
Kako prenosi portal Investitor, zvanično, cilj je uvijek isti: jačanje konkurencije (dobro za javnost), smanjenje operativnih troškova (dobro za akcionare) i – „transformacija“ poslovanja (što obično niko ne zna precizno da objasni).
Skeptici, međutim, smatraju da su pravi motivi često drugačiji: banke i advokati ubiraju milionske naknade, a rukovodioci bonuse i moć u većim kompanijama – jer što je firma veća, to su i njihove plate veće.
Akademska istraživanja potvrđuju da značajan dio spajanja zapravo uništava vrijednost za akcionare firme koja preuzima drugu. Dakle, cinicima se ne treba lako suprotstavljati.
Primjera neuspješnih spajanja ne manjka. Njemački Bayer je, kupovinom Monsanta, naslijedio i milijarde dolara gubitaka zbog tužbi povezanih s herbicidom „Roundup“.
Slična je bila i reakcija tržišta kada je Kimberly-Clark objavio da kupuje proizvođača Tylenola – akcije su pale, jer su investitori prepoznali rizik od ponavljanja Bayerovog scenarija.
Kako podsjeća portal Investitor, u energetici, Chart Industries – kompanija koja posluje u sektoru vodonika, LNG-a i kriogenike – gotovo je udvostručila veličinu kupovinom proizvođača opreme za transport zraka. Iako je transakcija predstavljena kao „transformativna“, tržište je reagovalo suprotno: cijena akcije je prepolovljena. Kritičari su ocijenili da je Chart platio previše za firmu niže vrijednosti i previše se zadužio. Akcija se nikada nije vratila na pređašnji nivo – sve dok je nije pokušao preuzeti još veći igrač, sa „novom vizijom transformacije“.
Tri svježa slučaja iz energetskog sektora
SABESP – spajanje s mjerom
Brazilski vodovodni gigant SABESP, koji je nedavno privatizovan, 25. oktobra je kupio 70% udjela u kompaniji EMAE.
Nova akvizicija uključuje akumulacije i hidroelektrane koje se lako uklapaju u postojeći sistem SABESP-a i povećavaju energetsku nezavisnost.
Nije bilo potrebe za dodatnim zaduživanjem, vrijednost ulaganja povećava imovinu za manje od 2%, a akcije su porasle 3%.
Ni traga od „velikih riječi“ – samo racionalna, profitabilna investicija u biznis koji kompanija razumije.
American Water Works – „transformacija“ bez efekta
Američki AWK je 27. oktobra objavio spajanje sa Essential Utilities, firmom koja je i sama rezultat prethodnog spajanja gasnih i vodovodnih preduzeća.
Nova kompanija bi imala 90% poslovanja u sektoru vode i 10% u gasu, pri čemu će gasni dio najvjerovatnije biti prodat.
Iako je menadžment govorio o „transformativnom poslu“, analitičari nijesu bili impresionirani. Cijena akcije pala je 6% – tržište je poručilo: dva velika regulisana sistema koja se spajaju teško mogu donijeti revoluciju, jer regulator lako „oduzme“ uštede koje spajanje stvori.
Cox ABG – rizik u ime promjene
Najzanimljiviji slučaj dolazi iz Španije. Cox ABG, infrastrukturna grupa sa globalnim ulaganjima u obnovljive izvore i vodne projekte, 1. avgusta je najavila kupovinu meksičkih operacija Iberdrole.
Ovim preuzimanjem kompanija gotovo utrostručuje imovinu i EBITDA – ali se pritom iz španske firme sa „vodnom budućnošću“ pretvara u pretežno meksičku elektroenergetsku kompaniju.
Iako rukovodioci posjeduju više od polovine akcija, što isključuje motive lične koristi, tržište je reagovalo padom cijene od 2%.
Razlog? Rizik. Akvizicija se finansira 80% dugom, a gotovo sva imovina sada zavisi od jedne države i jednog sektora.
Spajanja koja nijesu transformativna donose manje rizika, ali i manji pomak u performansama. – rezimira portal Investitor.
S druge strane, spajanja koja se predstavljaju kao „transformativna“ rijetko zaista donesu vrijednost akcionarima – posebno ako zanemaruju percepciju tržišnog rizika.
Drugim riječima: veće nije nužno bolje.
A ako ste investitor, svaki put kada čujete riječ „transformativno“, uzmite je – s dozom rezerve.
