Kriza na Bliskom istoku, izazvana zajedničkim američko-izraelskim napadima na Iran i odgovorom Teherana, već gura cijene nafte naviše, pri čemu se Brent često kreće iznad 100 dolara po barelu. Stručnjaci upozoravaju da ovo neće pogoditi samo energente – već i cijene hrane, posebno u Evropi. – prenosi portal Investitor.
„Globalne, ali i evropske cijene hrane očekivano će rasti zbog poremećaja u snabdijevanju đubrivom i energijom, kao i zbog viših troškova transporta“, rekao je Zsolt Darvas iz Bruegela za Euronews Business.
Poseban problem predstavlja činjenica da značajan dio svjetskog izvoza nafte i đubriva prolazi kroz Hormuški moreuz, koji je praktično blokiran zbog sukoba.
Zašto đubrivo postaje ključni faktor
Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu UN (FAO), globalne cijene đubriva mogle bi biti 15–20% više u prvoj polovini 2026. godine ako kriza potraje.
Glavni ekonomista FAO-a, Maximo Torero, upozorava da rast cijena đubriva i energije povećava troškove proizvodnje, ali i da manja upotreba đubriva može smanjiti prinose. To, kako je kazao, vodi ka manjim zalihama žitarica i daljem rastu cijena hrane.
FAO indeks cijena hrane već je počeo ponovo da raste nakon perioda stabilizacije.
Tri ključna kanala kroz koja dolazi do poskupljenja hrane
FAO identifikuje tri glavna mehanizma koji će pogurati inflaciju hrane u Evropi:
1. Energija
Persijski zaliv je ključni izvor goriva za Evropu. Poremećaji su već podigli cijene dizela i avionskog goriva, što direktno povećava troškove transporta i logistike hrane.
Istovremeno, rast cijena gasa dodatno poskupljuje proizvodnju đubriva u Evropi.
2. Đubrivo
Iako Evropa nije direktno zavisna od uvoza đubriva iz Zaliva, tržište je globalno.
Poremećaj izvoza uree iz regiona podigao je cijene širom svijeta, pa evropski farmeri plaćaju skuplje inpute.
Kako proizvodnja azotnih đubriva zavisi od gasa, rast cijena gasa dodatno pogoršava situaciju.
3. Biogoriva
Rast cijena nafte povećava isplativost proizvodnje etanola i biodizela.
To dovodi do veće potražnje za kukuruzom, sojom i palminim uljem, preusmjeravanja poljoprivrednih kultura iz hrane u gorivo te smanjenja globalne ponude hrane.
Ko je najugroženiji u Evropi
FAO upozorava da su neke evropske zemlje posebno izložene a izdvajaju se: Nizozemska – zbog Roterdama kao najvećeg evropskog energetskog i petrohemijskog čvorišta, Belgija – logistički i rafinerijski centar (Antverpen), Njemačka – najveći potrošač dizela u Evropi, kao i Francuska, Italija i Španija – zbog visoke potrošnja u avio-saobraćaju, poljoprivredi i industriji
Dodatni rizik dolazi iz zavisnosti od LNG-a iz Zaliva: Italija je veliki uvoznik katarskog LNG-a dok Španija, Francuska i Holandija imaju značajnu LNG infrastrukturu
Efekti će kasniti – ali će biti snažni
Analitičari upozoravaju da se puni efekat neće osjetiti odmah.
Maria Castroviejo iz Rabobanka navodi da farmeri već imaju zalihe đubriva, ali će pravi udar doći na jesen.
Pročitajte još:
„Postoji vremenski jaz između rasta cijena energije i rasta cijena hrane u prodavnicama – ali se taj efekat neminovno prenosi“, ističe ona.
Podsjetnik iz 2022: Koliko ovo može otići daleko
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, inflacija hrane u EU prešla je 19%.
Za poređenje: 2025 godine inflacija hrane u EU iznosila 3,3%, s rasponod od 0,3% na Kipru do 7% u Estoniji. Turska je ekstremni slučaj – preko 30%
Ako se kriza nastavi, Evropa ulazi u novi talas inflacije hrane, driven ne samo energijom već i strukturnim poremećajima u proizvodnji i globalnim lancima snabdijevanja.
Najveći rizik nije trenutni rast cijena – već potencijalni pad proizvodnje hrane koji bi mogao eskalirati tokom druge polovine 2026.
