Obustava rada Rafinerije u Pančevu i prekid platnog prometa ugrozili bi snabdijevanje domaćeg tržišta gorivom, javne finansije, ali i više od 13.000 radnih mjesta, tvrde stručnjaci. – prrenosi portal 021.rs .
Stručnjak za energetiku Željko Marković za Danas ukazuje da ako Rafinerija stane i NIS ne bude u mogućnosti da posluje, onda ide u stečaj.
„To za građane znači da neće moći da kupuju gorivo na Gaspromovim, odnosno NIS-ovim, a ni na Lukoil-ovim pumpama. Jer te pumpe izlaze iz maloprodaje, dok će ostale pumpe raditi. Dakle, prestaće sa radom oko 30 odsto pumpi, a na ostalima će moći da se kupuje“, objašnjava on.
Prema njegovim riječima, to će u Beogradu možda i moći da se amortizuje uz veće gužve na pumpama, dok su manja mjesta upitna.
Ipak, kako dodaje, goriva će u prvo vrijeme biti iz uvoza, a i iz rezervi.
„Taj period, prema najavi predsjednika Vučića, ističe 15. januara. To znači oko mjesec do mjesec i po dana, jer Rafinerija ne radi već neko vrijeme, što znači da smo neke rezerve već trošili“, podsjeća Marković.
Prema njegovoj procjeni, do Nove godine će biti normalnog snabdjevanja, a za period poslije se očekuje da država reaguje.
Dva poteza su jedina moguća trenutno, smatra sagovornik beogradskog Danasa.
„Ili da NIS ode u stečaj, pa da ga država otkupi iz stečaja, ili će država morati da pribjegne nacionalizaciji. Jedino tako može da se obezbijedi da nam se skinu sankcije i da Rafinerija opet počne da radi“, poručuje Marković.
Bankarski savjetnik Vladimir Vasić za Danas ukazuje da bi prekid platnog prometa značio da domaće i međunarodne transakcije više ne mogu da se izvrše.
„NIS ne bi mogao da plaća dobavljače sirove nafte, transport, rezervne delove i druge usluge. Ne bi mogao da prima uplate od kupaca, niti da isplaćuje plate, poreze i doprinose. Ne bi mogao da servisira kredite, garancije, niti da plaća državi akcize i PDV. Drugim riječima, kompanija bi ostala bez novčanog toka, koji je osnov svakodnevnog funkcionisanja“, objašnjava on.
U takvim uslovima kompanija praktično ne funkcioniše, naglašava Vasić.
„Veliki sistem kao što je NIS ne može da obavlja posao ni 48 sati bez platnog prometa. Nabavka sirove nafte se plaća unaprijed, rafinerije i pumpe imaju velike dnevne operativne troškove, logistički lanac mora konstantno da se finansira, a međunarodni partneri automatski prekidaju isporuke kada ne postoji finansijsko pokriće. Ovo nije manja firma koja može da radi sa gotovinom – govorimo o više od 13.000 zaposlenih i o jednoj od najkompleksnijih industrijskih operacija u zemlji“, ukazuje on.
Kako sumira, u takvim okolnostima kompanija ne može da funkcioniše.
„Bez platnog prometa i međunarodne bankarske korespondencije, kompanija je faktički blokirana“, napominje.
To, prema njegovim riječima, dovodi do operativne paralize, sa brojnim posljedicama.
„Prva je obustava nabavke sirove nafte, jer niko ne isporučuje robu bez unaprijed obezbjeđenog plaćanja. Zatim dolazi zastoj u proizvodnji u rafinerijama – što se već desilo. Prerada nafte je obustavljena. Slijedi smanjenje i eventualni prekid snabdjevanja pumpi, pa poslije toga poremećaj tržišta derivata u Srbiji, a država bi morala da interveniše dodatnim uvozom. Dalje slijede udari na budžet, jer je NIS među najvećim uplatiocima fiskalnih prihoda. Tu su i ekonomski i politički pritisak da se pronađe brzo rješenje“, objašnjava Vasić.
Prestanak rada Rafinerije nafte u Pančevu biće strašan udarac za srpski budžet, a problem gasnog aranžmana koji sa Rusima ističe krajem decembra, čime se u pitanje dovodi snabdjevanje Srbije ovim energentom, biće još veći, izjavio je za N1 ekspert za energetiku Miloš Zdravković. On dodaje da će poslije zaustavljanja Rafinerije i Petrohemije, Pančevo vjerovatno postati dolina gladi.
Zdravković je rekao da je Naftna industrija Srbije najveći biznis koji se generiše u Srbiji i najveći punilac budžeta, te da u vijesti da nije dobijena licenca od SAD za nastavak snabdjevanja naftnom rafinerije u Pančevu nema ničega dobrog.
„Bez te američke licence rafinerija jednostavno ne može da radi. Sve te priče da postoje alternativni pravci snabdjevanja za srpsku rafineriju – ne postoje. Nažalost, država Srbija nema izlaz na more. Država Srbija nije povezana na Družbu (naftovod). Rafinerija je predviđena i koncipirana kada je građena u doba bivše SFRJ-a da se snabdjeva putem Janafa. Priča da se snabdjeva tankerima, baržama preko Dunava, to je ekonomski neisplativa priča. Pitanje je da li je i fizički izvodljivo – prvi niski vodostaji bi zaustavili dotok nafte“, objašnjava on.
Govoreći o tome koliki će to udarac biti za privredu, on ističe da bi, ako bi došlo do zaustavljanja Rafinerije i Petrohemije, Pančevo vjerovatno postalo dolina gladi.
„Na kraju će građani to da osjete. Možda u početku neće, država može nekim mjerama to da izbalansira – nekim kreditnim zaduživanjem. Ako znamo da je prihod Rafinerije bio oko 600 milijardi dinara godišnje, dobit njena 70 milijardi dinara. To će biti veoma strašan udarac za srpski budžet, pomenuli smo cifru, što direktno, što indirektno dvije milijarde eura godišnje“, kaže energetski ekspert za N1.
Uprkos tome, problem koji Srbija ima kada je snabdjevanje gasom u pitanju, je, prema njegovoj ocjeni, još veći od problema sa NIS-om.
„Postoje države koje nemaju svoje rafinerije, pa uvoze derivate. Mi derivate možemo da uvozimo, ali osjetiće građani – to što rafinerija ne radi će da košta. Ali što se tiče gasa, tu je problem daleko složeniji. Srbija godišnje troši između 2,8 i 3 milijarde kubika gasa. Gasovodna infrastruktura u ovom dijelu Evrope je slabije razvijena. Govorimo o infrastrukturi koja ne zavisi od Ruske federacije. Jedini pravac za snabdjevanja gasa u Srbiji koji uopšte ne zavisi od Rusa jeste pravac iz Bugarske, taj interkonektor koji je predviđen kapaciteta 1,8 milijardi kubika godišnje vezan je za grčku luku Aleksandropolos i njihov gasni terminal. Međutim, gas ne kupuje kao dragsturu, morate da imate ugovore, znači opet dostupnost gasa. Postoji, naravno, mogućnost alternativnog snabdjevanja iz Mađarske, ali to je opet geopolitička odluka. Da li mi možemo da računamo na Mađare? Nadam se da možemo“, naveo je Zdravković.
Ekonomista Ivan Arnautović izjavio je da bi prestanak rada NIS-a doneo ozbiljne posljedice, ali da je siguran da nestašice goriva neće biti. On je za Tanjug rekao da, pored problema u punjenju budžeta i snabdjevanju gorivom, postoji socijalni problem zaposlenih u toj kompaniji.
„Imamo ogroman broj zaposlenih, skoro 13.000 ljudi. Pa samo sa tog socijalnog aspekta, puta članovi porodice, to je jedan manji grad u Srbiji“, rekao je Arnautović.
Govoreći o sekundarnim sankcijama, on je naveo da to podrazumeva da potpuno prestaje platni promet sa NIS-om.
„Bila bi najgora sekundarna mjera da se to prenese i na Narodnu banku Srbije, to je onda potpuna blokada funkcionisanja jedne države koje se, nadam se, neće desiti. To ni po cijenu ne znam čega ne smemo da dozvolimo“, rekao je Arnautović.
Ističe da je NIS zadužen za oko 400 miliona eura i da onog trenutka kada dođe do prestanka platnog prometa, istog trenutka ti krediti dospjevaju na naplatu.
„Sve u istom trenutku dospjeva na prinudnu naplatu jer više neće niko da vas kreditira. Mene su prije nekoliko mjeseci kritikovali jer sam govorio o stečaju, a u ovom momentu, nije ni to isključeno“, ocenio je Arnautović.
Ekspert za energetiku Miodrag Kapor ocenjuje za N1 da u Srbiji ne bi trebalo da bude nestašica benzina.
„Na stranu cijena, već imamo komercijalne učesnike na tržištu koji već uveliko grade skladišta i, prema svemu sudeći, obezbjediće dovoljno količina naftnih derivata. Mislite da neće biti nestašica? On (predsjednik Aleksandar Vučić) je rekao makar do nekog vremena. Opet treba imati u vidu da NIS ima pod svojom kontrolom oko 400 benzinskih stanica – oko 130 direktno u svom vlasništvu ostale su franšize, ali svejedno može da izazove to da građani moraju da obave duže putovanje da bi imali naftnih derivata. Ako se liberalizuje tržište, učesnici će preuzeti neke od tih udjela. To, naravno, zavisi od vladine politike“, kaže stručnjak za energetiku.
Ocjenjuje da nacionalizacija NIS-a preostaje kao jedino rješenje, mada će se, ističe, vjerovatno to nazvati drugačijim terminom.
„Mada će on (predsjednik Aleksandar Vučić) to vjervatno na kraju nazvati drugačijim terminom – eksproprijacija ili nacionalizacija, ne konfiskacija, mada i to nije nemoguće. Ali, ako ulazimo u ovaj period od 50 dana, ja teško mogu zamisliti scenarije ovih sekundarnih sankcija, da se nastavi platni promet u nedogled. Iako sam vidio da je NIS stavio mjenice u Erste banku. Dakle, međunarodne institucije još funkcionišu ovdje sa NIS-om, što jeste znak da možda neposredna opasnost još nije prisutna. Tako da treba da pratimo te aktivnosti stranih banaka u Srbiji sa NIS-om“, kaže on.
Ukoliko bismo preduprijedili uvođenje sekundarnih sankcija, kako navodi, onda se automatski ulazi u stečaj – uvodi se prinudna uprava, Srbija preuzima kontrolu i onda sve teče dalje po zakonu. To bi, prema njegovom mišljenju, bilo racionalno da se desi već sjutra.
„U suprotnom smo u riziku ne samo dobijanja sekundarnih sankcija, nego i u reputacionim riziku“, objašnjava on.
Profesor FEFA Goran Radosavljević kaže za Insajder da Amerikanci i Rusi guraju srpsku vlast u nešto što ne želi, a to je donošenje odluke u vezi sa NIS-om. Dodaje da su u ovom trenutku moguća samo dva rješenja, od kojih je prvo – stečaj.
„Naravno, neće biti lako jednu takvu kompaniju uvesti u stečaj, ali ako ne bude mogla da servisira svoje obaveze, ako ne bude mogla da radi, da prodaje svoje proizvode na tržištu, kompanija ima velike obaveze prema bankama, velike obaveze prema državi koje se mjere u stotinama miliona eura, vrlo brzo bi mogla da dođe u stečaj. Hipotetički, posmatrano ukoliko bi se to desilo, iz stečaja bi država mogla da kupi Rafineriju i da nastavi poslovanje, mogla bi da rasprodaje određenu imovinu u kompaniji. To bi, opet u kratkom roku, riješilo neke probleme i izvuklo nas iz ove krize. Rafinerija bi mogla nastaviti da radi, pumpe da prodaju, skladišta da funkcionišu, neki zaposleni da nastave da rade sa nekom novom kompanijom. Međutim, to bi značilo i uništavanje jedne kompanije koja je sada prilično lijepo spakovana, koja je vertikalno integrisana, u kojoj su sve investicije završene i to bi prosto bilo šteta za jednu kompaniju“, kaže profesor Radosavljević za Insajder.
Druga opcija, koja se u javnosti pominje od samog početka krize, jeste nacionalizacija.
„Potrebno je dobro izvagati i u ekonomskom i u političkom smislu koja opcija je jeftinija, uslovno rečeno, za građane Srbije. Meni se čini da bi nacionalizacija kompanije u ovom trenutku izazvala i političke probleme i ekonomske probleme u budućnosti i da bi nas to koštalo mnogo više nego što kompanija u ovom trenutku stvarno vrijedi i nego što je vrijedela prije ovih sankcija, da preuzimanje i postavljanje menadžmenta vjerovatno neće donijeti željeno rešenje“, navodi Goran Radosavljević.
