Primjena izmjena i dopuna Zakona o strancima, kojima je propisan minimalni godišnji iznos od 5.000 eura plaćenih poreza kao uslov za produženje boravka preduzetnika, ali i novi režim dozvoljenog odsustva stranaca iz Crne Gore, izazvali su ozbiljne nedoumice i zabrinutost među stranim investitorima i rezidentima, kazao je Pobjedi predsjednik Fondacije budućnost turizma Crne Gore i Odbora za turizam u Njemačko-crnogorskom poslovnom klubu Michael Bader.
– Iako je namjera države da suzbije fiktivno poslovanje i sistemski uredi ovu oblast legitimna i razumljiva, posebno u kontekstu evropskih integracija, način na koji se novi uslovi tumače i primjenjuju u praksi otvara niz pitanja na koja i dalje nemamo jasne i precizne odgovore – izjavio je Bader za Pobjedu.
On ističe da strateški cilj Crne Gore mora biti stvaranje održivog, predvidivog i tržišno orijentisanog poslovnog ambijenta.
– Kao zemlja koja je predvodnica u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, ne smijemo dozvoliti da administrativna nejasnoća postane barijera za strance koji ovdje registruju firme, zapošljavaju radnike, investiraju kapital i vezuju svoj lični i profesionalni napredak za našu ekonomiju. Trenutna situacija, nažalost, šalje poruku koja može narušiti reputaciju države kao stabilne i atraktivne investicione destinacije – naglasio je Bader.
Nedoumice oko poreskog praga
Prema njegovim riječima, jedna od ključnih nedoumica odnosi se na strukturu poreza koji ulaze u traženi godišnji iznos od 5.000 eura.
– Nejasno je koje tačno vrste poreza ulaze u taj iznos. Da li je riječ isključivo o porezu na dobit i dohodak ili se u zbir računaju i PDV, doprinosi na zarade, porez na dividende, pa čak i porezi koje preduzetnik plaća kao fizičko lice? Nedostatak preciznog i javno dostupnog tumačenja o tome da li se obaveze po različitim osnovama mogu sabirati dovodi do toga da preduzetnici, uprkos značajnim doprinosima budžetu, strahuju od odbijanja zahtjeva za produženje boravka – kazao je Bader.
Posebno zabrinjava pitanje retroaktivne primjene zakona i nepostojanje prelaznog perioda za novoosnovane firme, ali i za kompanije koje posluju sezonski ili su u fazi razvoja.
– Očekivanje da kompanija u početnoj fazi razvoja, ili ona koja je niskoaktivna ali uredno izmiruje obaveze prema zaposlenima i državi, odmah dosegne visoke poreske pragove može biti kontraproduktivno i destimulativno. Takođe, postavlja se ključno pitanje: da li neispunjavanje ovog uslova automatski znači gubitak prava na boravak ili postoji prostor za naknadnu doplatu razlike do propisanog minimuma? Bez jasnog odgovora na to pitanje, pravna sigurnost je ozbiljno dovedena u pitanje – naveo je on.
Bader dodaje da je neophodno prepoznati realnost poslovanja, posebno u slučajevima kompanija čiji se troškovi dominantno odnose na isplatu zarada.
– Takve firme daju ogroman doprinos stabilnosti sistema kroz zapošljavanje i uredno plaćanje doprinosa, pa njihov status ne smije biti doveden u pitanje zbog striktnih i često jednodimenzionalnih tumačenja poreskog praga – poručio je.
Sporno i pravilo o odsustvu
Dodatne pravne i praktične nedoumice, prema njegovim riječima, otvorio je i dio izmjena koji se odnosi na dozvoljeno odsustvo stranaca iz Crne Gore.
– Različita tumačenja istih odredbi, posebno u vezi sa pravilom odsustva do 30 dana i izuzecima po osnovu humanitarnih razloga, dovode strance u stanje pravne nesigurnosti i otežavaju planiranje porodičnih i poslovnih obaveza. U praksi se pokazalo da pojedine odredbe ostavljaju prostor za neujednačena, a ponekad i proizvoljna tumačenja – rekao je Bader.
Kako navodi, posebno je nejasno da li za sve vrste privremenog boravka važi striktno pravilo odsustva do 30 dana godišnje, kao i da li je u potpunosti ukinuta ranija mogućnost prijave dužeg odsustva do 90 dana nadležnom inspektoru.
– Dodatnu konfuziju izaziva i neprecizno definisan pojam „naročito opravdanih humanitarnih razloga“, bez jasnih kriterijuma i ujednačenih zahtjeva u pogledu potrebne dokumentacije. Takva situacija otvara prostor za različitu praksu od slučaja do slučaja, što nije u interesu ni države ni stranih državljana – upozorio je Bader.
Pročitajte još:
On ističe da stranci koji žive u Crnoj Gori, bilo po osnovu rada, spajanja porodice ili vlasništva nad nepokretnošću, u velikom broju slučajeva ovdje imaju porodice, profesionalne obaveze, imovinu i dugoročne životne planove.
– U savremenom kontekstu globalne mobilnosti, život često podrazumijeva kretanje između država iz poslovnih, porodičnih ili zdravstvenih razloga. Očekivanje da se život i obaveze odvijaju isključivo unutar granica jedne države može dovesti do neproporcionalnog ograničavanja slobode kretanja i planiranja života za ljude koji Crnu Goru doživljavaju kao svoj dom, a ne kao privremenu destinaciju – naveo je on.
Poziv institucijama na jasno tumačenje
Bader naglašava da strani državljani nijesu privremeni gosti, već aktivni akteri koji poštuju crnogorske zakone i institucije i kroz rad, investicije, poreze i potrošnju doprinose ekonomiji i društvenoj zajednici.
– Ovdje nije riječ o privilegijama, već o potrebi za jasnim, predvidivim i jednako primjenjivim pravilima u interesu stabilnog pravnog poretka. Podržavamo napore države da ovu oblast uredi uz kontrolu i transparentnost, ali je neophodno izbjeći pretjeranu regulaciju koja ne prepoznaje realne životne i poslovne situacije i stvara dodatnu pravnu i administrativnu neizvjesnost – poručio je Bader.
On je pozvao nadležne institucije, prije svega Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo finansija i Poresku upravu, da u što kraćem roku obezbijede jasno, precizno i javno dostupno tumačenje spornih odredbi Zakona o strancima, posebno u dijelu koji se odnosi na poreski prag, dozvoljeno odsustvo, mogućnost prethodne prijave dužeg boravka van zemlje, humanitarne izuzetke i postupanje u započetim slučajevima.
– Jasna pravila, ujednačena praksa i otvorena komunikacija institucija ključni su za očuvanje povjerenja – kako građana Crne Gore, tako i stranih državljana koji su Crnu Goru izabrali kao mjesto za život, rad i dugoročno ulaganje. Crnoj Gori su potrebni inostrani preduzetnici koji žele da posluju legalno i transparentno, a obaveza države je da im obezbijedi stabilan i podržavajući ambijent – zaključio je Bader.
