Zemlje Persijskog zaliva razmatraju proširenje svojih naftovoda izvan Ormuskog moreuza kako bi smanjile zavisnost od tog ključnog plovnog puta za izvoz.
Jedna od glavnih opcija koja se razmatra uključuje trgovačku rutu koja bi povezala Arabijsko poluostrvo sa Mediteranom preko luke Haifa u Izraelu, kako prenosi Financial Times.
“Takvi projekti ne mogu biti realizovani u sadašnjem vremenu i ko zna koliko još dugo. Prije svega teško će se dogovoriti arapske zemlje i Izrael. Da je bilo izvodljivo, to bi se radilo u nekim mirnijim vremenima. Sada mora da se nađe način da se situacija smiri, a Amerikanci moraju voditi računa o opstanku Izraela. Imajući u vidu šta se sada tamo dešava, apsolutno se ne može predložiti takav projekat, a kamoli da se izgradi na terenu”, istakao je stručnjak za razvoj i investicije Mahmud Bušatlija.
Prema izvještaju Financial Timesa, Saudijska Arabija je jedina zemlja iz Persijskog zaliva koja je uspjela da održi stabilan izvoz nafte tokom rata SAD i Izraela protiv Irana, uglavnom zahvaljujući istočno-zapadnom naftovodu koji povezuje naftna polja sa lukom Janbu na Crvenom moru i zaobilazi Ormuski moreuz.
„Gledano unazad, istočno-zapadni naftovod djeluje kao genijalan potez“, rekao je jedan visoki energetski rukovodilac iz Persijskog zaliva. U izvještaju se navodi da razmatrani projekti ne podrazumijevaju samo izgradnju novih ili proširenje postojećih naftovoda, već stvaranje čitave mreže cjevovoda, željeznica i puteva koja bi omogućila da se više ne zavisi od Ormuskog moreuza.
“Podsjetiću da je 2011. godine počeo građanski rat u Siriji i momentalno uništio ideju izgradnje gasovoda iz Katara, preko Saudijske Arabije, Sirije i Turske do Evrope. To bi bilo rješenje za Evropu, koja sada ne bi trebalo da brine o snabdijevanju. Bila je već određena trasa i protok, ali nije moglo da se uradi zato što je počeo rat u Siriji. Ova trasa je zaobilazila Izrael, kao i druga koja je trebalo da poveže Iran sa Mediteranom”, rekao je Bušatlija za naš portal.
Prema njegovim riječima, veoma je teško vjerovati u dogovor arapskih država i Izraela u vezi nečega što bi svakako bilo obostrano korisno. Bušatlija nije siguran da li će to uopšte biti moguće, kako je rekao, za 100 godina, a ne danas dok u regionu bjesni rat.
Kada je riječ o pomenutim idejama da se poveže Arabijsko poluostrvo sa Mediteranom, glavni projekat koji se pominje je IMEC, inicijativa predvođena SAD-om, koja bi povezala Indiju sa Mediteranom putem mreže puteva, željeznica i cjevovoda. Najveći izazov je dobijanje saglasnosti Saudijske Arabije za uključivanje luke Haifa u rutu.
“Ukoliko je ova ideja o naftovodu potekla od Trampa, to je poseban problem, jer taj čovjek ne može dva dana da se drži iste politike. On u toku dana mijenja politiku. On ima još tri godine mandata, a to je nedovoljno za realizaciju eventualnog projekta. Nemoguće je osloniti se na njegove fantazije”, smatra naš sagovornik.
Bušatlija je dodao da uprkos najavama o pregovorima, primirju i završetku rata, Tramp ne uspijeva da zadrži cijene nafte na optimalnom nivou, već su se one otrgle van njegove kontrole, a posljedice toga se osjećaju i u samim SAD.
Pročitajte još:
Josi Abu, direktor izraelske kompanije NewMed Energy, rekao je da su cjevovodi ka Mediteranu potrebni kako bi zemlje mogle „da kontrolišu sopstvenu sudbinu, zajedno sa svojim partnerima“. On je naveo da su “potrebni naftovodi i željeznička povezanost širom regiona, kopnenim putem, bez davanja drugima mogućnosti da nas blokiraju”.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da je jedino dugoročno rješenje krize u Ormuskom moreuzu preusmjeravanje energetskih tokova ka Mediteranu. „Dugoročna rješenja uključuju preusmjeravanje energetskih naftovoda ka zapadu, preko Saudijske Arabije do Crvenog mora i Mediterana, čime bi se zaobišla geografska tačka kontrole Irana“, rekao je Netanjahu. Dodao je da vojno rješenje može donijeti kratkoročnu stabilnost, ali da je dugoročno najbolje rješenje ono koje uklanja strateški značaj Ormuskog moreuza.
